Aktualnu sliku s Kredarice možete pogledati ovdje.

Naime, prema ideji koja je nastala u tijeku stvaranja Slovenskega planinskega muzeja u Mojstrani, koji bi trebao biti otvoren u Mojstrani za otprilike godinu dana, a koju podržava je i Planinska zveza Slovenije, Aljažev stup bi se trebao premjestiti s Triglava, ni manje, ni više, nego u muzej! Na njegovo mjesto trebao bi se postaviti “zamjenski” stup, točnije replika napravljena 1985. godine.

Aljažev stup na Triglavu

 U organizaciji društva Triglavski prijatelji organiziran je i prosvjed na vrhu Triglava s ciljem zaustavljanja ove ideje. Organizatori prosvjeta tvrde da je Muzeju potreban atraktivan eksponat i da se radi o marketinškoj eksploataciji ovok kulturnog spomenika od državne važnosti koji je pod ovakvom zaštitom Slovenije od 1999. godine. Planinska zveza Slovenije pak tvrdi da bi Aljažev stup mogao na Triglavu ostati “najviše kakvih 100 godina” te da je vrijeme da ga se zamijeni, odnosno pospremi u muzej.

Koče će biti otvorene uz stalnu opskrbu, a svakako je zanimljivo pogledati i cijene za sezonu pred nama.

Cjenik Kredarica 

Cjenik Triglavska jezera

Kuda mi to u stvari idemo?

Da vidimo…

… da, tu gore! Ovako to izgleda od Aljaževog doma.

Pogledat ćemo prvo na karti kak to izgleda. OK, samo par stazica, nemamo gdje fulati.

Prije večere, cabernet sauvignona i noćenja u Aljaževom domu odlučili smo odraditi žestok trening na jednoj od najtežih ferata u Sloveniji.

Hehe, mogao sam ostati frajer pa si mislite gdje je to, no vjerujem da su mnogi naslutili da je to onaj “kamenčić” kod Aljaževog doma sa 10 stepenica i klinova.

Aljažev dom, Triglav je već u suncu

Krećemo!

S puta, kako se uspinjemo, pogled na sve strane, prekrasan ljetni dan!

I krećemo mi polako prema gore..malo odmaramo i tak…

I sve je bilo OK dok nismo skužili da nas prate neki Slovenci.

da neki, hehe, Slovenska avijacija! Dečki ipak nisu tražili uljeze u nacionalni park, već su dopremali materijal za obnovu staze.

Ništa, ajmo mi dalje…

Najmlađa planinarka!

Mala zabava na snijegu, ja sam ona sjena.

Nakon pet sati ukazala se pred nama Kredarica! Ovdje ćemo malo predahnuti, zauzeti sobu, jer ćemo prenoćiti.

Naša mala hrabra skupina (Ivona, Majda, Saša i ja) odlučila je nakon odmora krenuti prema Triglavu.

Lijep dan, praznik u Sloveniji i eto gužve na “stepenicama” Malog Triglava.

Aljažev stup, sunce u daljini, grupa planinara Slovenaca, od kojih su neki taj dan također na Triglavu bili prvi put.

A eto i nas!

Da vidim kaj se vidi kroz ovo..

Malo odmora, pogled u daljinu, fiju, uspio sam: jeeeeeeee!

Tko su frajerice!?

Ova prva lijevo je kriva za sve!

Slike, osim mene snimili Ivona i Saša.

Još slikovnih impresija pogledajte u Ivoninoj, Sašinoj (linkovi na picasaweb) i mojoj galeriji.

I kao da nam Triglav nije bio dosta, nakon odmora u dolini Tamar, bili smo i na Mangartu.

I za kraj, što reći, nego hvala na predivnom iskustvu. Tamo gore je sve drugačije!

Uspon je počeo kroz dubok propadajući snijeg. Na čelu kolone svaki je prtio nekoliko minuta, a onda na zaleđe. Putem jedino nailazimo na Slovence sa boardom na leđima, vraćaju se, odustali su od daljnjeg uspona.

Uz povremen snijeg, soliku, vjetar i oblake…

 …opet na suncu i okruženi fantastičnim pogledima i vidicima (više slika vidi u galeriji) u sumrak ugledasmo vetrenjače i krov Kredarice.

Moji prsti puno puta vađeni iz totalno mokrih rukavica već se polako bune na zimi i kažiprst nikako da okine sliku, ja pokušavam, a on ništa, otkazao poslušnost; kažem si -Još samo ovu fotku i neću više…hehe, jasno da sam ponovila priču još par puta. Ali dom je bio na vidiku i unutra frend sa već toplim rukama i prsti su ubrzo bili istrljani, ugrijani i zahvalni, a fotke na broju.

 A onda klasika….čije će mokre čarape, majce, a bogme i guze zauzeti bolje mjesto uz kamin (ovaj put poluhladan ), pa topla večerica i ledena posteljica. Ali zato, u jutro, u buđenju iz “kreveta s pogledom” u svitanju podno Triglava uživali smo moj fotic i ja.

 Uslijedilo je jutarnje umivanje u snijegu, vijetrom nanesenim kroz otvor ventilatora na zidu wc-a. Eto pobrinuo se netko da bude donesen upravo tamo gdje treba.

A naša udarna ekipa polako kreće prema vrhu. Cepini, dereze, dobra volja i doza adranalina…sve spremno. Pokret!!!

 Ostatak ekipe ostaje na Kredarici u jagmi za ležanjkama i hedonizmom…

U toplini sunca i ljepoti jutra uzivali su i drugi , ne samo mi…….al tek nakon što se uvjerio da su se njegovi gazde počeli spuštati natrag prema domu, do tad ovaj haski nije odvajao pogleda sa stijene i njih, neprekidno zavijajući dok su se njegovi gazde uspinjali… 

A ptica…njezin je svijet i onako nebeski, mi dolazimo i odlazimo, ona ostaje…. – Sretan ti let po “kraljevstvu nebeskom”!

Jasno, i svako malo pogledom i zumom pratimo gdje su naši na usponu prema vrhu. Na sedlu su između Malog i Velikog Triglava….točkice male napreduju, dobro im ide

Ipak morali su odustati nedaleko od vrha zbog velike snježne strehe ispred njih na putu…svejedno, kapa dolje svima.

S jutra stižu i oni – Slovenci prihajajo!!!…ali, pametni ljudi, bez krplji po ovakovom snijegu ne kreće se nikuda…Ipak padaju i komplimenti upućeni našem jučerašnjem usponu.

Teško je napustiti ovo mjesto , al krenuti se mora….Triglav ostavljamo oblacima.

 A spust, ehehe… on je započeo koje kako. Stilova je bilo na biranje

1. classic style

2. skijaški spust ala Tomba

3. spust na guzi

4. spust sa krova (čuvaj glavu i dimnjak, na kraju napukle skije)

Još par sati hoda čez Krmu. Škripa snijega pod baksama. U daljini tutnjava snijega što se obrušava kroz okomite litice krmskih stijena. Dobro poznati ugodni umor, vlažno i hladno pri nogama ali zato…..:-) toplo i spunjeno pri srcu i duši.

Pogled unazad. I sunce pomalo uzmiče.

Pozdrav Triglavu s ceste prema našoj domaji! 

 Pogledajte i galeriju.

Pročitajte i priču o putu na vrh.

[Prikaži u nizu]

12►

Na 230. godišnjicu prvog uspješnog uspona na Triglav,  slovenski planinari ponosni na “tri hrabra čovjeka” obilježili su ovaj događaj prigodnim sjećanjem