Na sjeveru Hrvatske predlažemo dva odredišta, tradicionalno okupnjanje na Strahinjščici u organizaciji PD Strahinjščica. Ovo okupljanje uvod je uproslavu 110. obljetnice organiziranog planinarenja u Krapini. Drugo mjesto koje predlažemo je prvi svibanjski izlet u Trakošćan. Uz događanja na jezeru, svakako iskorisititi blizinu Ravne gore, omiljeno okupljalište planinara i paraglajdera.

I za kraj, već tradicionalno počinje sezona otvaranja koča u Sloveniji. Tako se za predstojeći vikend otvaraju Koča pri izviru Soče , Koča na Golici , Kovinarska koča v Krmi , Aljažev dom v Vratih , Šlajmarjev dom v Vratih , Roblekov dom , Valvasorjev dom  i  Koča na planini Razor . Više informacija o kočama možete potražiti na web stranicama PZ Slovenije.

Uz tradicionalno natjecanje u brzinskom penjanju, i ove godine će se održati sajam outdoor opreme, te Mammut test & feel turneja.

Najmlađi penjači natjecat će se na II. Rock Pillars – Ocun Kid Speed – PAKLENICA 2009. , koji će se održati 01. svibnja 2009.

Sve dane će se u večernjim satima moći pratiti predavanja i projekcije.

Više informacija možete pronaći na web adresi NP Paklenica.

Naravno da ima još takvih čudaka, a evo i mi spadamo među njih. Sakupile smo se u subotu oko 9 sati kod legendarnog Dinka. Za prvi dan bilo je zamišljeno da sa 10 kg teškim ruksacima odradimo rutu od Dinka kroz Klance na Borisov dom, pa preko Ivinih Vodica na Vlaški Grad, a silazak preko Vlaškog Grada, Ivinih Vodica, Močila i Lekinih Njiva do sela Jukići. Najavljena je bila kiša i vjetar, pa smo prije polaska odvagivale što obući na sebe i što od odjeće i opreme ponijeti sa sobom. Obavezne su bile i dereze i hodački cepin zbog kojeg smo se putem posebno spominjale našeg izbornika J. Naime, nakon nekih sat do dva hoda počela je grmljavina i munje su sijevale jako, JAKO blizu nas pa smo provjeravale znamo li što treba napraviti ak te strofi grom. Kasnije nas je zalijevala kiša, na većim visinama ledena kiša, a ni vjetar nije izostao. Nakon nekog vremena kiša je stala a pred sumrak smo čak bile nagrađene kojom sunčevom zrakom i lijepim zalaskom sunca. 

Bilo je razno-raznih motiva da što brže prođemo stazu. Npr. direktor hotela Alan g. Jole pripremio nam je finu večericu ispod peke u prekrasnoj seoskoj kući Varoš (http://www.hotel-rajna.com/seoskakuca.shtml) gdje smo se svi skupa ugodno družili uz vatricu u kaminu i fine domaće delicije. Mmmmm… Iako je hotel Alan u Starigradu Paklenici već zatvoren, gospodin Jole nam je i tu izašao u susret tako da smo nakon šest sati hodanja mogle spavati u ugodnim i toplim krevetićima.

Iako je subotnja noć bila vedra, nedjeljno jutro bilo je kišno. Drugi dan provjere planiran je polazak od hotela Alan kroz Klance na Manitu peć, Mali i Veliki Vaganac i Veliko Rujno, ali zbog stalne kiše i sklizavosti terena koji su nas usporavali, Veliko Rujno ostaje za neku drugu provjeru. Tako da smo skrativši stazu sa Velikog Vaganca skrenule za Dokoze i poučnom stazom Mirila došle u Marasoviće pa opet k Dinku. Kiša nas je prala još više nego u subotu, bilo je i grmljavine, al sve smo ostale žive i zdrave. Kod Dinka popile topli čaj/kakao, presvukle se u suho i domeka… Sve u svemu, super vikend, puno druženja, smijeha i pozitivne energije – ponovilo se!

Piše: Sanja Đurin

Drugi dan u 3 sata ujutro krenuli su sva četvorica u Paklenicu. Kada su međutim došli pod Anićev kuk, sva tri Brahmova pratioca su odbili da se penju na njega. Kako je međutim sam Brahm htio krenuti na penjanje, pošao je s njim na penjanje, bojeći se pustiti ga samog, Ladislav Makovac. Odmah na početku penjanja naišli su na vrlo velike poteškoće, radi kojih je Makovac Brahma opetovano opominjao i molio da napuste penjanje i da se vrate, no Brahm na to nije nikako htio pristati, pa su s penjanjem nastavili. U toku od 6 sati mučnoga penjanja napredovali su svega 300 metara. Nakon 6 sati t.j. u 9 sati mučnoga penjanja je zapelo. Na jednoj maloj polici Makovac se osigurao klinovima i užetom, a Brahm je nastavio s penjanjem.

Dragutin Brahm

Osam metara više Brahm je htio da zabije klin u stijenu. Po svoj je prilici za to vrijeme držao jednom rukom kamen, koji je morao popustit, jer je nenadano s te visine pao na policu pokraj Makovca bez riječi i glasa. Makovac se je silno prestrašio. Čas prije osjetio je Makovac doduše da se nešto događa, jer se je uže napelo, a u tom času zarezalo Makovčev dlan, kroz koji je prošlo strjelovitom brzinom, nije si mislio, da će se dogoditi ono o čemu se nije nadao. Čim je Makovac opazio Brahma pokraj sebe, upitao ga je, što se dogodilo, ali mu Brahm nije odgovorio ni riječi. Odmah mu je popipao bilo i srce i užasnuo se, kaj je ustanovio da je Brahmovo srce prestalo raditi. Iz priručne apoteke izvadio je Makovac eter i njima stao trljati Brahmovo čelo. Još uvijek nije Makovac vjerovao da je Brahm mrtav, još se je nadao da će ga prizvati k svijesti. Ali kada je trljanjem pomaknuo s glave Brahmov šešir, opazio je na glavi dosta veliku udubinu. Momenat je bio užasan. Makovac je vidio da Brahmu nema pomoći, pa je javio drugovima podno stijene da smjesta odu u Starigrad po ekspediciju za spasavanje, jer je Drago mrtav. Brahm je visio na užetu, o klin, kojim se je u stijeni prije pada osigurao. Mjegovo je tijelo došlo na polici u položaj čučnja, sa sagnutom glavom, pa ga je Makovac položio. Do smrtnog udarca, po mišljenju Makovca došlo je uslijed toga što je kamen, o koji se je Brahm uhvatio, ispao iz stijene pa ga je udario po glavi ili je opet glavom Brahm udario u pećinu za vrijeme pada. U Starigrad-Paklenicu došao je Loewy. Tamo je ovaj u Velebitu jedinstveni slučaj prijavio žandarmeriji, koja je smjesta organizirala pomoćnu ekspediciju. Više ljudi, opremljenih ribarskim užetima od preko 300 metara, pošlo je sa natovarenom mazgom na mjesto nesreće. Akcija je započela s velikim poteškoćama i svršila neuspjehom. Seljani su pokušali zabaciti uže s protivne stijene, što im zbog grmlja i pretvrdog ribarskog užeta nikako nije uspjevalo. Nije preostalo drugo nego da mrtvog druga spušta niz stijenu sam Makovac. Na polici je bilo veoma malo prostora, tako da je sa velikom mukom obavio Makovac pripremu za spuštanje Brahma. Unatoč najpomnijeg nastojanja da mu to uspije, da bude katastrofa još tragičnija, dogodilo se je nešto neočekivanoga, Brahmovo tijelo se je nenadano s police poskliznulo i palo u dubinu 300 metara. Pravo čudo da je pri tom ostao Makovac živ, jer je malo trebalo da nije i on nastradao. Svi su priskočili do Brahma, stavili ga u pokrivače i prenijeli ga u Starigrad. Kroz to je vrijeme trajalo spasavanje Makovca. Zapravo se on morao sam spasavati, jer druge pomoći nije bilo. Jedan od drugova ostao je pod stijenom i iz daljine mu dovikivao, kojim pravcem podesnije da se spušta pa je na taj način nakon dugotrajnog napora uspjelo Makovcu da sretno siđe na podnožje ove zlokobne stijene.

(Citat je doslovno prenesen iz “Novosti” od 1. jula 1938. godine).

U “Hrvatskom planinaru” iz 1938. godine opisano je putovanje zagrebačkih planinara kao i smrt Dragutina Brahma.

Pravac koji je Brahm zamislio, na obljetnicu njegove smrti 1940. godine, ispenjali su Marijan Dragman i Slavo Brezovečki te ga njemu u spomen nazvali Brahmov smjer. Obojica, Dragman i Brezovečki bili su poznati penjači oko polovice 20. stoljeća, a Brahmov smjer je prvi ispenjan smjer u Paklenici.

Prvo ispenjavanje Brahmovog smjera (S. Brezovečki)

Da Brahmu ovo nije bilo prvo i posljedenje penjačko iskustvo govori podatak da je prije pogibije u stijeni Anića kuka, uspješno ispenjao Sjevernu triglavsku stijenu i popeo se na Grossglockner.

Paklenica danas

Danas u stijenama Paklenice postoji više od 360 uređenih i opremljenih smjerova, različitih dužina i težina pa je Paklenica jedno od najpoznatijih okupljališta penjača tijekom cijele sezone, koja počinje u proljeće i traje do kasno u jesen.

Uz sedamdesetu godišnjicu prvog penjenja na Anića kuk, Nacionalni park “Paklenica” na prigodan način obilježava ovu obljetnicu, koja se smatra početkom alpinizma u Paklenici. U izradi ove priče korišteni su njihovi materijali, a originalni dokumenti nalaze se u arhivima Nacionalnog parka, HPS-a i Zavičajnom muzeju Ogulin, koji u svom postavu ima posebnu zbirku i postav sa građom o alpinizmu i planinarstvu u Hrvatskoj.

Evo, iza nas je još jedan vikend koji smo provele na pripremama u Paklenici. Često smo na tom našem Velebitu i nikako da nam dosadi. Pa kad je zapravo svaki put drugačiji. A ovaj put smo se osjećale kao da smo na pravim pripremama. Gospodin Jole Petričević osigurao nam je smještaj  u sklopu hotela Alan. Zahvaljujemo!

U subotu ujutro, nakon obilnog doručka (mljac!) i par izjava za novine i TV, nas desetak cura krenulo je put brda. Darija, koja je ovaj vikend preuzela ulogu trenerice, je kad smo krenuli samo rekla: „Oćete da vam sad kažem da nećemo stići na večeru ili tek kasnije.“ Hm, pa potrudit ćemo se onda produžiti korak!

Nešto iza 11 sati sa parkirališta u NP Paklenici krenule smo prema Borisovom domu i prije njega skrenule na put prema Lekinim njivama i Ivinim vodicama. Digle smo se na Čičinu dolinu i od tamo po grebenu došle do Vaganskog vrha. Spustile smo se preko Marasovca i Borisovog doma nazad na parking u Velikoj Paklenici. Vrijeme je bilo idealno za trening. Bilo je i prave zime i kiše i snijega, i šamaranja sitnim komadićima leda i jakog vjetra.. Bilo je i prekrasnih boja jeseni..

A onda, topli tuš, obilna večera (na koju smo ipak stigle), druženje.. Nazdravile smo i za sve naše obljetnice. Naime, prije točno godinu dana 2. i 3. 10. Prva hrvatska ženska alpinistička ekspedicija ostvarila je svoj cilj usponom na 8.201 m visok vrh Cho Oyu. Prije godinu dana veselili smo se u dalekom Tibetu. A samo dan nakon 4.10. veselile su se i Sunka i Biba na drugom kraju svijeta. One su kao prva hrvatska ženska naveza ispenjale smjer The Nose, u 1000 metarskoj stijeni El Capitan.. E pa, sretni nam naši prvi rođendani !!

Nedjeljni dan je zasjao u pravom smislu. Sunce i sunce. Ponovno smo krenule iz Velike paklenice, ali na drugu stranu, prema Rujnu, do kamene galerije. Tu smo napravile jednu kraću kružnu turicu i baš se izguštale. Jana je preuzela ulogu vodiča, budući ovdje zna svaki kamen. I pogodila je što će nam se najviše sviđati. Ovo je super zanimljivo mjesto. Na putu prema selu Ljubotić imale smo prekrasni pogled na more i otoke, a sa brda su nas u selo ispratile koze i ovce.

Još za dana krenule smo put svojih kuća, put Zadra, Rijeke, Zagreba… Do slijedećeg javljanja za nekih mjesec dana kada ćemo negdje na Bijelim i Samarskim stijenama isprobavati sve moguće načine prelaženja ljestvi sa derezama i ostale peripetije zvane užad i žimarenje.

Više slika pogledajte u galeriji.

Za kartu je izabran kadar koji obuhvaća područje južnog Velebita od Stapa na sjeverozapadnom dijelu do Malog i Velikog Libinja na jugoistočnom dijelu. Tako će svi planinari koji hodaju od Svetog brda, Vaganskog vrha preko Velikog i Malog Rujna do Stapa trebati samo jednu kartu, umjesto dosadašnjih dvije ili više.

Snalažanje i navigacija na karti je dodatno olašana budući da je osim strandardne Gauss-Krügerove koordinatne mreže (4×4 cm na karti odgovara 1×1 km u prirodi) ucrtana i stupanjska skala za navigaciju pomoću GPS-a (WGS84) točnosti trećine minute! Na karti je također označena i „šahovska“ podjela kvadrata tako da se, na primjer, za neko naselje može reći da je u polju G8.

Ucrtani su svi markirani planinarski putevi, poučne i biciklističke staze, kao i razminirane planinarske staze (staze koje vode iz Like prema vršnoj zoni Velebita) i minski sumnjiva područja. Također, ucrtane su nove ceste koje su probijene u zadnjih par godina, npr. od Tribanj-Krušćice do Ljubotića, od Ljubotića do Bristovca, od Rastovca prema Livadici i Renjevcu, makadamska cesta prema Adžićima i Jovićima, produžetak „Rojsove“ ceste – od Velikog Vaganca do Velikog Rujna, zatim makadamska cesta od Modriča do Malog i Velikog Libinja, nove šumske ceste…

Karta uz mnoštvo detalja (suhozidi, vegetacija,…) sadrži oznake planinarskih skloništa i domova, mirila, geografskih znamenitosti, točne granice nacionalnog parka, turističke sadržaje. Djelatnici parka uložili su trud u recenziju karte i ispravke svih toponima i nazivlja na karti (npr. Vlaškograd, a ne Vlaški grad; Suva draga, a ne Suha draga,…). Poleđina karte sadrži tekst o NP Paklenici preveden na engleski, njemački, talijanski i francuski jezik i ilustriran je fotografijama prirodnih znamenitosti parka.

Pozornost je usmjerena i na završnu izradu karte – tiskana je na kvalitetnom kartografskom papiru formata 90×70 cm, ukoričena u plastificirane korice i dodatno uvučena u zaštitni plastični omot. S unutrašnje strane korica naveden je popis od 47 planinarskih staza koje možete odabrati za planinaranje, a za svaku stazu je izračunata satnica, pređena visinska razlika, dana težina puta od 1-5 i opisan put preko karakterističnih točaka na karti.

Karta se po cijeni od 50,00 kn može nabaviti u HPS-u u Kozarčevoj 22, svim prodavaonicama Iglu športa, TZ Starigrad-Paklenica, recepciji NP Paklenica i ulazu u sami park. Također, karta se može naručiti i pouzećem direktno od izdavača na web stranici www.astroida.hr.

Vila Velebita

Oj ti vilo, vilo Velebita,
Ti našeg roda diko,
Tvoja slava jeste nama sveta,
Tebi Hrvat kliko:

Ti vilo Velebita,
Ti našeg roda diko!
Živila, premila,
Živila, premila,
Živila, oj premila,
Ti vilo svih Hrvata!

Velebite, vilovito stijenje,
Ja ljubim tvoje smilje.
Ljubim tvoga u gorici vuka,
I onoga – Ličkoga hajduka.

Ti vilo Velebita
Ti našeg roda diko!
Živila, premila,
Živila, premila,
Živila, oj premila,
Ti vilo svih Hrvata!

(Hrvatska narodna pjesma)

Najviši vrhovi:

Vaganski vrh - 1757 m

Sveto brdo - 1751 m