Drugi dan u 3 sata ujutro krenuli su sva četvorica u Paklenicu. Kada su međutim došli pod Anićev kuk, sva tri Brahmova pratioca su odbili da se penju na njega. Kako je međutim sam Brahm htio krenuti na penjanje, pošao je s njim na penjanje, bojeći se pustiti ga samog, Ladislav Makovac. Odmah na početku penjanja naišli su na vrlo velike poteškoće, radi kojih je Makovac Brahma opetovano opominjao i molio da napuste penjanje i da se vrate, no Brahm na to nije nikako htio pristati, pa su s penjanjem nastavili. U toku od 6 sati mučnoga penjanja napredovali su svega 300 metara. Nakon 6 sati t.j. u 9 sati mučnoga penjanja je zapelo. Na jednoj maloj polici Makovac se osigurao klinovima i užetom, a Brahm je nastavio s penjanjem.

Dragutin Brahm

Osam metara više Brahm je htio da zabije klin u stijenu. Po svoj je prilici za to vrijeme držao jednom rukom kamen, koji je morao popustit, jer je nenadano s te visine pao na policu pokraj Makovca bez riječi i glasa. Makovac se je silno prestrašio. Čas prije osjetio je Makovac doduše da se nešto događa, jer se je uže napelo, a u tom času zarezalo Makovčev dlan, kroz koji je prošlo strjelovitom brzinom, nije si mislio, da će se dogoditi ono o čemu se nije nadao. Čim je Makovac opazio Brahma pokraj sebe, upitao ga je, što se dogodilo, ali mu Brahm nije odgovorio ni riječi. Odmah mu je popipao bilo i srce i užasnuo se, kaj je ustanovio da je Brahmovo srce prestalo raditi. Iz priručne apoteke izvadio je Makovac eter i njima stao trljati Brahmovo čelo. Još uvijek nije Makovac vjerovao da je Brahm mrtav, još se je nadao da će ga prizvati k svijesti. Ali kada je trljanjem pomaknuo s glave Brahmov šešir, opazio je na glavi dosta veliku udubinu. Momenat je bio užasan. Makovac je vidio da Brahmu nema pomoći, pa je javio drugovima podno stijene da smjesta odu u Starigrad po ekspediciju za spasavanje, jer je Drago mrtav. Brahm je visio na užetu, o klin, kojim se je u stijeni prije pada osigurao. Mjegovo je tijelo došlo na polici u položaj čučnja, sa sagnutom glavom, pa ga je Makovac položio. Do smrtnog udarca, po mišljenju Makovca došlo je uslijed toga što je kamen, o koji se je Brahm uhvatio, ispao iz stijene pa ga je udario po glavi ili je opet glavom Brahm udario u pećinu za vrijeme pada. U Starigrad-Paklenicu došao je Loewy. Tamo je ovaj u Velebitu jedinstveni slučaj prijavio žandarmeriji, koja je smjesta organizirala pomoćnu ekspediciju. Više ljudi, opremljenih ribarskim užetima od preko 300 metara, pošlo je sa natovarenom mazgom na mjesto nesreće. Akcija je započela s velikim poteškoćama i svršila neuspjehom. Seljani su pokušali zabaciti uže s protivne stijene, što im zbog grmlja i pretvrdog ribarskog užeta nikako nije uspjevalo. Nije preostalo drugo nego da mrtvog druga spušta niz stijenu sam Makovac. Na polici je bilo veoma malo prostora, tako da je sa velikom mukom obavio Makovac pripremu za spuštanje Brahma. Unatoč najpomnijeg nastojanja da mu to uspije, da bude katastrofa još tragičnija, dogodilo se je nešto neočekivanoga, Brahmovo tijelo se je nenadano s police poskliznulo i palo u dubinu 300 metara. Pravo čudo da je pri tom ostao Makovac živ, jer je malo trebalo da nije i on nastradao. Svi su priskočili do Brahma, stavili ga u pokrivače i prenijeli ga u Starigrad. Kroz to je vrijeme trajalo spasavanje Makovca. Zapravo se on morao sam spasavati, jer druge pomoći nije bilo. Jedan od drugova ostao je pod stijenom i iz daljine mu dovikivao, kojim pravcem podesnije da se spušta pa je na taj način nakon dugotrajnog napora uspjelo Makovcu da sretno siđe na podnožje ove zlokobne stijene.

(Citat je doslovno prenesen iz “Novosti” od 1. jula 1938. godine).

U “Hrvatskom planinaru” iz 1938. godine opisano je putovanje zagrebačkih planinara kao i smrt Dragutina Brahma.

Pravac koji je Brahm zamislio, na obljetnicu njegove smrti 1940. godine, ispenjali su Marijan Dragman i Slavo Brezovečki te ga njemu u spomen nazvali Brahmov smjer. Obojica, Dragman i Brezovečki bili su poznati penjači oko polovice 20. stoljeća, a Brahmov smjer je prvi ispenjan smjer u Paklenici.

Prvo ispenjavanje Brahmovog smjera (S. Brezovečki)

Da Brahmu ovo nije bilo prvo i posljedenje penjačko iskustvo govori podatak da je prije pogibije u stijeni Anića kuka, uspješno ispenjao Sjevernu triglavsku stijenu i popeo se na Grossglockner.

Paklenica danas

Danas u stijenama Paklenice postoji više od 360 uređenih i opremljenih smjerova, različitih dužina i težina pa je Paklenica jedno od najpoznatijih okupljališta penjača tijekom cijele sezone, koja počinje u proljeće i traje do kasno u jesen.

Uz sedamdesetu godišnjicu prvog penjenja na Anića kuk, Nacionalni park “Paklenica” na prigodan način obilježava ovu obljetnicu, koja se smatra početkom alpinizma u Paklenici. U izradi ove priče korišteni su njihovi materijali, a originalni dokumenti nalaze se u arhivima Nacionalnog parka, HPS-a i Zavičajnom muzeju Ogulin, koji u svom postavu ima posebnu zbirku i postav sa građom o alpinizmu i planinarstvu u Hrvatskoj.

Prva je priča o putovanju Crnom Gorom i otkrivanjem Durmitora. Zajedničko iskustvo Bjelovarčana i Krapinčana pročitajte u priči Pet dana Durmitora.

Druga priča počinje na Tjentištu pa preko Maglića, Durmitora i kanjona Tare, Lovćena, Boke Kotorske i Kotora, završava u Dubrovniku, u stvari na skretanju za Starigrad Paklenicu ili ne, u Korenici kod Macole, u Karlovcu, ma ne završava, siguran sam da će se nastaviti negdje na Skadarskom jezeru i Prokletijama, a onda kud nas balkanski putevi odnesu.

[[Prikaži u nizu]]

Odvažna biciklistička ekipa iz Zagreba ispričat će priču o njihovom doživljaju.

Pričama ovdje nije kraj, a imate li i Vi priču koju bi ste željeli podijeliti, javite nam se. Svima ostalima želim ugodne trenutke u otkrivanju novih članaka i galerija. Nadam se da ćemo dati dovoljno razloga da se vratite na vrhove, kao što će se većina nas sigurno vratiti na balkanske planine.

Nacionalni park dostojan poštovanja

Jedno od najvećih prirodnih, kulturnih, povijesnih i duhovnih blaga Crne Gore upravo je Lovćen.

Smješten u njenom jugozapadnom, uzdiže se sa obala Jadranskog mora, zatvarajući tako dugi i vijugavi Bokeljski zaljev i postavljajući se kao zaleđe drevnom pomorskom gradu Kotoru.

Pogled s Lovćena na Boku Kotorsku

Na ovom malom prostoru susreću se raznovrsni oblici reljefa. Padine su kamenite, sa brojnim škrapama, jamama i dubokim vrtačama, dajući krajolicima specifičan izgled. Središnji dijelu planine, gdje se Lovćen najviše izdigao čine Štirovnik i Jezerski vrh.

Lovćenske serpentine

Svojevrstan arhitektonski relikt vrijedan pažnje, su čuvene lovćenske serpentine. Stari put koji od Kotora vijuga uz Lovćen do Njeguša, živopisnog planinskog sela, u kojem se nalaze rodne kuće Petra II. Petrovića Njegoša, znamenitog crnogorskog vladike i pjesnika iz 19. stoljeća i posljednjeg vladara Crne Gore, kralja Nikole I. Petrovića. Selo Njeguši danas je poznato i po autohtonom i zaštićenom pršutu i siru, a obilazak vrijedi zaustaviti i u rodnoj kući Petra Petrovića Njegoša.

[[Prikaži u nizu]]

Posljednje počivalište crnogorskog velikana

Najmonumentalniji spomenik nacionalnog parka Lovćen je Njegošev mauzolej, podignut na Jezerskom vrhu, mjestu koje je ovaj istaknuti pjesnik i duhovnjak  još za života izabrao za vječni počinak.

Njegoš je sagradio na Jezerskom vrhu kapelicu u kojoj je i sahranjen. Po austrijskoj okupaciji Crne Gore u vrijeme Prvog svjetskog rata, ova je crkva srušena, a Njegoševo tijelo je prenjeto u Cetinjski Manastir. Kapelica je obnovljena u vrijeme Kralja Aleksandra, dvadesetih godina 20. stoljeća.

P. Petrović Njegoš, djelo I. Meštrovića

Ranih sedamdesetih godina tadašnja vlast u Crnoj Gori je počela pripreme za njeno rušenje i izgradnju mauzoleja koji je u stilu Bečke secesije zamislio Ivan Meštrović. Mauzolej je pomno osmišljen i u njega je utkan jablanički granit i brački kamen. Na ulazu “vječnu stražu” čuvaju majka i sestra, a u dvorani se nalazi spomenik P. Petovića Njegoša. Samo posljednje počivalište nalazi se u podzemnom dijelu mauzoleja. Zanimljivost je da je Meštrović, nikada nije bio na Lovćenu.

Narod se nije pomirio, čak je i prosvjedovao protiv kršenja Njegoševe posljednje volje i rušenja skromne zadužbine u korist monumentalne građevine kakvu Njegoš nikada ne bi želio. Ovo se ujedno smatra i jednom od najvećih kontoverzi Lovćena.

San između dva lovćenska vrha

Bez obzira što je “umor” od planina dobrano zavladao, tog dana proputovali smo od Žabljaka do Lovćena, a topli jadranski zrak samo što nismo udahnuli, odluka je pala, na livadi između Štirovnika i Jezerskog vrha rasprostrli smo šator, tik uz logor potomaka Huna koji su zauzeli veći dio sedla.

Pogled na osvjetljeni mauzolej i ugođaj bili su dosljedna zamjena za sve poglede koji su nam tog dana izmakli s vrha. Putem, tog dana, povezali smo mjesta crnogorske povijesti i stolovanja od Žabljaka, preko Cetinja, do vječnog počivališta najvećeg crnogorskog svjetovnog i duhovnog vođe Petra Petrovića Njegoša.

Na sjeveru Hrvatske predlažemo dva odredišta, tradicionalno okupnjanje na Strahinjščici u organizaciji PD Strahinjščica. Ovo okupljanje uvod je uproslavu 110. obljetnice organiziranog planinarenja u Krapini. Drugo mjesto koje predlažemo je prvi svibanjski izlet u Trakošćan. Uz događanja na jezeru, svakako iskorisititi blizinu Ravne gore, omiljeno okupljalište planinara i paraglajdera.

I za kraj, već tradicionalno počinje sezona otvaranja koča u Sloveniji. Tako se za predstojeći vikend otvaraju Koča pri izviru Soče , Koča na Golici , Kovinarska koča v Krmi , Aljažev dom v Vratih , Šlajmarjev dom v Vratih , Roblekov dom , Valvasorjev dom  i  Koča na planini Razor . Više informacija o kočama možete potražiti na web stranicama PZ Slovenije.

Uz tradicionalno natjecanje u brzinskom penjanju, i ove godine će se održati sajam outdoor opreme, te Mammut test & feel turneja.

Najmlađi penjači natjecat će se na II. Rock Pillars – Ocun Kid Speed – PAKLENICA 2009. , koji će se održati 01. svibnja 2009.

Sve dane će se u večernjim satima moći pratiti predavanja i projekcije.

Više informacija možete pronaći na web adresi NP Paklenica.

Glas za Plitvička jezera možete dati na ovdje.

Jedini plasman iz Europe u 77 najbolje plasiranih, u ovom trenutku je Đavolja Varoš, na 15. mjestu.

Za kartu je izabran kadar koji obuhvaća područje južnog Velebita od Stapa na sjeverozapadnom dijelu do Malog i Velikog Libinja na jugoistočnom dijelu. Tako će svi planinari koji hodaju od Svetog brda, Vaganskog vrha preko Velikog i Malog Rujna do Stapa trebati samo jednu kartu, umjesto dosadašnjih dvije ili više.

Snalažanje i navigacija na karti je dodatno olašana budući da je osim strandardne Gauss-Krügerove koordinatne mreže (4×4 cm na karti odgovara 1×1 km u prirodi) ucrtana i stupanjska skala za navigaciju pomoću GPS-a (WGS84) točnosti trećine minute! Na karti je također označena i „šahovska“ podjela kvadrata tako da se, na primjer, za neko naselje može reći da je u polju G8.

Ucrtani su svi markirani planinarski putevi, poučne i biciklističke staze, kao i razminirane planinarske staze (staze koje vode iz Like prema vršnoj zoni Velebita) i minski sumnjiva područja. Također, ucrtane su nove ceste koje su probijene u zadnjih par godina, npr. od Tribanj-Krušćice do Ljubotića, od Ljubotića do Bristovca, od Rastovca prema Livadici i Renjevcu, makadamska cesta prema Adžićima i Jovićima, produžetak „Rojsove“ ceste – od Velikog Vaganca do Velikog Rujna, zatim makadamska cesta od Modriča do Malog i Velikog Libinja, nove šumske ceste…

Karta uz mnoštvo detalja (suhozidi, vegetacija,…) sadrži oznake planinarskih skloništa i domova, mirila, geografskih znamenitosti, točne granice nacionalnog parka, turističke sadržaje. Djelatnici parka uložili su trud u recenziju karte i ispravke svih toponima i nazivlja na karti (npr. Vlaškograd, a ne Vlaški grad; Suva draga, a ne Suha draga,…). Poleđina karte sadrži tekst o NP Paklenici preveden na engleski, njemački, talijanski i francuski jezik i ilustriran je fotografijama prirodnih znamenitosti parka.

Pozornost je usmjerena i na završnu izradu karte – tiskana je na kvalitetnom kartografskom papiru formata 90×70 cm, ukoričena u plastificirane korice i dodatno uvučena u zaštitni plastični omot. S unutrašnje strane korica naveden je popis od 47 planinarskih staza koje možete odabrati za planinaranje, a za svaku stazu je izračunata satnica, pređena visinska razlika, dana težina puta od 1-5 i opisan put preko karakterističnih točaka na karti.

Karta se po cijeni od 50,00 kn može nabaviti u HPS-u u Kozarčevoj 22, svim prodavaonicama Iglu športa, TZ Starigrad-Paklenica, recepciji NP Paklenica i ulazu u sami park. Također, karta se može naručiti i pouzećem direktno od izdavača na web stranici www.astroida.hr.