Kako su završili u planini?

Prije četiri desetljeća ljudi u potrazi za egzistencijom napuštaju livanjski kraj i kreću u svijet, oni koji ostaju konje zamjenjuju mehanizacijom, a prema nekim podacima konji su i bili puštani zbog neimaštine, odnosno nedostatka hrane u surovim zimama. Vjerovat ćemo da su pušteni iz samilosti, ma da možda i sam čin puštanja konja u divljinu i nije najhumaniji. Pušteni konji skupljali su se u krda u okolici Livna i prvo vrijeme obitavali u nizini. S vremenom prolaze u potrazi za hranom u više predjele i kao obitavalište odabiru visoravan Kruzi. Upravo zahvaljujući travnatim poljima Cincara uspjeli su preživjeti. Tijekom devedesetih u ratnim godinama u planini završava još konja, koji su također uspjeli preživjeti jake vjetrove, kiše i snijeg.

O Cincaru

Cincar je planina Dinarskog masiva smještena u jugozapadnom dijelu Bosne i hercegovine, s najvišim vrhom od 2006 mnm. Nalazi se između Livna i Glamoča, a u podnožju su Livanjsko i Glamočko polje. Ime je dobio po stočarima Cincarima, koji su nekada na njemu živjeli. Krug planina je ravni dio koji se valovito dodiruje sa stošcem Cincara. Prolazeći Kruzima nailazi se na ostatke vrela i pojilišta, ostatak za sjećanje na prošla vremena.

Stožac Cincara s Kruga

Cincari

Cincari ili Armanji kako sami sebe nazivaju, jedna od najpoznatijih skupina Vlaha ili Aromuna nasatanjena na području Srbije, Makedonije i Grčke. Potomci su romaniziranih tračkih skupina koja se do danas uspjela donekle sačuvati na istočnom Balkanu. Cincari su izvorno polunomadski ili nomadski stočari koji su posjedovali velika stada ovaca. Poznati su po proizvodnji sira, ili i kao trgovci. Njihovo ime Cincar postalo je sinonim za škrtarenje cincarenje i škrtog čovjeka  ‘cincar’ . Cincari su vjerojatno dio iste populacije koju u Grčkoj nazivaju Kucovlasima ili ‘Šepavim Vlasima’.

O Cincarima govori i Dušan J. Popović u svojoj knjizi “Cincari”, prvi put objavljenoj 1927. godine:
“Cincarin je podrijetlu Ilir ili Tračanin, sasvim rijetko Slaven, po jeziku Roman, po vjeri pravoslavan, a po kulturi, barem u gradovima, Grk, po zanimanju stočar, trgovac ili obrtnik; sve ostalo poput imena, prezimena, nacionalnog osjećaja, državljanstva, sasvim je neodređeno. Sve se može promijeniti. Glavna karakteristika Cincarina je neodređenost.

Cincari se nisu izgradili kao narod. Njima je nedostajalo nekoliko bitnih elemeanta koje čine neku skupinu narodom (veći broj, kultura, prošlost, teritorij i dr). Nisu imali svoje pismo te, prirodno, nisu izgradili ni zajedničku književnost. Cincari su prilagodljivi i tolerantni, iste vjeroispovjesti kao i narodi istočnog Balkan, tako da su ostali neprimjetni, ma gdje se nalazili. Ipak, iako su lako prihvatali ime i nacionalnost većinskog naroda s kojim su zajedno živjeli, Cincari su sačuvali svoje posebnosti, želju da ne zaborave svoj materinji jezik, svoju prošlost i sjećanje na velike ljude njihovog podrijetla.”

Rijetki u Europi, a nisu zaštićeni

Divlji konji s Cincara medu rijetkim su krdima divljih konja u Europi. Oni mogu preživjeti bez ljudi, prilagodili se uvjetima u planini te za razliku od poludivljih i pitomih konja tijekom cijele godine sami pronalaze hranu pa čak i zimi kada se hrane travom do koje dolaze kopajući ispod snijega. Zime preživljavaju okupljeni u veliko krdo, dok su kroz ostali dio godine raspodijeljeni na manje skupine. Lutajući planinom traže hranu, a zimi se uzdižu prema vrhovima na kojima ima manje nanesenog snijega kako bi lakše došli do hrane.

Sjene na obzoru

Konji s Cincara sa strahom prilaze ljudima, ali će se ponekad spustiti i pozdraviti gosta Kruga i Cincara, pokupiti ostatke hrane kod planinarskog doma, a zatim će krenuti svojim putem dalje, živjeti s planinom, u planini, u milosti Cincara, čekajući nekog drugog prolaznika, čekajući nas.

Galerija: Konji s Cincara

Otvorenju je nazočilo stotinjak planinara i uzvanika, kako Livnjaka, tako i članova planinarskih društava iz ostalih mjesta Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske.

Veliku čast svojom posjetom novootvorenom Planinarskom domu Kruzi iskazali su i potpredsjednik Matice Hrvatske iz Zagreba Stjepan Sučić i Stipe Božić.

Vijesti i galerija nalaze se na portalu Livno online i Internet domu PD “Kamešnica”.