Vrhovi » Karavanke

Ulovili smo zadnji snijeg!

Ivan Skuliber — Thu, 29 Apr 2010 21:40:30 +0000

Nakon solidnog skijanja u ožujku nastupila je kratka pauza, što zbog čudljivog vremena, što zbog nepovoljnih lavinskih uvjeta. No, prije nego sto zimska sezona sluzbeno završi, mogu se iskoristiti krasni proljetni uvjeti koji trenutno vladaju u brdima. Zato smo u nedjelju Sanda, Slavek i ja ponovno odlucili otici do Zelenice i uloviti (vjerojatno) zadnje dobre sniježne uvjete u središnjim Karavankama.

Za “zagrijavanje” odabrali smo Osrednju grapu (uspon: 50/45st., 200m) u sjeveroistocnoj stijeni Vrtače (2181m), a nakon toga Grapu Y (uspon: 50-55/45st., 350m) u sjevernoj stijeni Begunjščice (2060m).

Na parkiraliste kod Ljubelja (cca 1000m) stizemo nesto poslije 06h ujutro, a tabananje prema Zelenici zapocinjemo oko 0630. Donji dio skijališta Zelenica, potpuno je kopan, ptičice cvrkuću sve u šesnaest i teško je zamisliti da samo koji dužinski kilometar (i isto tako visinski) itekako caruje zima. Međutim, nakon desetakak minuta uspona, u daljini se zabjeljuje sjeverna stijena Begunjščice, a kolicine snijega na njoj pokazuju da smo dobro odabrali mjesto izleta.

Do Doma na Zelenici (1536m) stižemo za manje od sat vremena (zahvaljujući Sandi koja je svojim tempom požurila Slaveka i mene) te vrlo brzo ulazimo i prolazimo cijelo Suho Ruševje (”dolina” izmedju Vrtače, Zelenjaka i Palca). Prilikom prolaska kroz Suho Ruševje uočavamo nekoliko sirih sniježnih jezika koji ce nam omoguciti lagodni spust sve do Zelenice – lijepo iznenadjenje kojem smo se nadali, ali ga nismo ocekivali (dolina je okrenuta prema jugu, pa u njoj snijeg brzo nestane).

Istjek Osrednje Grape daje naslutiti odličnu zalivenost grape, sto smo ubrzo i vidjeli. Jedini detalj grape – strm skok – fantastično je zaliven i od skoka nema niti “s”, vec je rijec od sniježnoj strmini od oko 50st. Zahvaljujući proljeću i ambijentalnim temperaturama iznad 5 st. C, grapa je ispunjena mokrim mekanim, potpuno prerađenim snijegom.

Nakon kratke pauze započinjemo spust. Snijeg drzi skijaša / boardera i nakon par skokova zagrijavanja zapocinje guštanje. Usprkos respektabilnoj strmini, detalj prolazimo vrlo opušteno – jasno je da eventualna pogreška (pad) rezultira “zakopavanjem” u mokar snijeg. Upravo zahvaljujući ovako dobrim uvjetima cijelu grapu odvozili smo najbrže i najelegantnije nego ikad dosad. Koja je to razlika u odnosu na prije tri godine kad je detalj bio tvrd kao kamen – tad je izvještaj s izleta bio horror priča…

Fantastično skijanje Osrednje grape Vrtače dodatno nas je motiviralo za odlazak u Grapu Y Begunjščice gdje odlazimo nakon kratke pauze kod Doma na Zelenici.

Zahvaljujući postojećim tragovima ispod Osrednje grape Begunjščice brzo napredujemo do Y-a (trebali smo samo isprtiti prečku od Osrednje do Y-a), a uskoro i u njemu nailazimo na prtinu. Milina! Donji i gornji skok jednako su (ili čak i bolje) zaliveni kao i krajem ožujka. Cijela grapa ispunjena je mokrim mekanim snijegom. Samo je na samom izlazu grape jedno kritično usko mjesto, koje prijašnjih sezona nismo ni zapazili (jer je bilo zaliveno kak spada, a strmina nije nista posebno).

Prije spusta “ubijamo oko” na skoro pola sata – siesta bi vjerojatno potrajala i duže, no srećom je Slavek uočio kako se nebo zatvara sa svih strana, pa smo se požurili dolje.

Nakon odsklizavanja / otpenjavanja skijama uskog mjesta (čak uže od širine skija / boarda) zapocinje neopisiv gust. Strmina gornjeg i donjeg skoka je itekako respektabilna (nesto preko 50st), no zahvaljujući fantastičnim uvjetima te “ispucanom bonusu” straha prilikom prolaska uskog izlaza grape, prolazimo detalje a da okom nismo trepnuli. Nikad dosad nismo tako opušteno skakutali / jurcali po S5 detaljima. Definitivno ima smisla razmisliti o pomicanju granica!

Prolaskom detalja ostatak grape postaje formalnost, a kroz istjek grape kao i pobočja do srednje postaje žicnice jurimo u sniježnoj juhici. Potom jos oko desetakak minuta hodanja do auta, voznja do Zagreba gdje stizemo nesto iza 19h – dakle, itekako za “debelog” dana.

Slike pogledajte u galeriji.

Vrtača – Osrednja, Begunjscica – Y

Ivan Skuliber — Tue, 27 Apr 2010 16:15:56 +0000

Nakon solidnog skijanja u ožujku nastupila je kratka pauza, što zbog čudljivog vremena, što zbog nepovoljnih lavinskih uvjeta. No, prije nego što zimska sezona službeno završi, mogu se iskoristiti krasni proljetni uvjeti koji trenutno vladaju u brdima. Zato smo u nedjelju Sanda, Slavek i ja ponovno odlučili otici do Zelenice i uloviti (vjerojatno) zadnje dobre snijezne uvjete u sredisnjim Karavankama.

Slijedi slikovni zapis, a pročitajte i priču!

2010-04-25 Vrtaca - Osrednja, Begunjscica - Y

Trava raste u donjem dijelu Zelenice...	...no, ubrzo se u daljini vide respektabilne kolicine snijega
Dom na Zelenici (1536m)	Idemo prema Suhom Rusevju
Pogled prema Begunjscici	Suho Rusevje ce uskoro zaista biti suho
Podno Osrednje grape Vrtace	Tabananje do grape (Photo by Slavek Peklaric)
U detalju Osrednje grape, pogled odozdo... (Photo by Slavek Peklaric)	...i odozgo
Sanda i Slavek na vrhu Vrtace (2181m)	Pocetak spusta niz Osrednju grapu (Photo by Slavek Peklaric)
Trenutak spusta (Photo by Slavek Peklaric)	Slavek nakon pocetka spusta...
...i tik prije ulaska u detalj	Sanda u detalju Osrednje grape
Donji dio detalja (Photo by Slavek Peklaric)	U detalju Osrednje grape (Photo by Slavek Peklaric)
Trenutak spusta (Photo by Slavek Peklaric)	Trenutak spusta (Photo by Slavek Peklaric)
Trenutak spusta	Manje strm donji dio grape
Ovdje polagano zapocinjemo... (Photo by Slavek Peklaric)	...gustanje u razmocenom, "sporom" snijegu (Photo by Slavek Peklaric)
Sirok istjek grape	U Suhom Rusevju trazimo jezicce snijega za prolaz do Zelenice
Povremeno "skijamo" preko klekovine (Photo by Slavek Peklaric)	No, bez problema smo dosli do Zelenice
Iduci cilj - Grapa Y u Begunjscici	Zoom na gornji dio Y-na; lijepo se vidi fantasticno zaliven gornji skok (dio gdje se scurila mala kamena lavinica)
Nakon uslaska u Y (Photo by Slavek Peklaric)	Malo vislje, pogled unazad
Ispod fantasticno zalivenog prvog skoka (kratak desni krak koji prijasnjih sezona nije bio zaliven)	Nakon prvog skoka, precka ulijevo prema drugom skoku i izlazu (Photo by Slavek Peklaric)
U fantasticno zalivenom drugom skoku, pogled odozdo... (Photo by Slavek Peklaric)	...i odozgo
Izlaz iz drugog skoka	Jos malo do grebena Begunjscice (Photo by Slavek Peklaric)
"Alat za zanat" je na cekanju...	...dok mi siesta-mo
Nakon ulaska u grapu, vrlo skaljivo usko mjesto	Malo nize, iznad drugog skoka
Slavek u uskom mjestu	Sanda u S5 detalju, skok..
...doskok...	...i iduci doskok
Tik prije skoka (Photo by Slavek Peklaric)	Doskok (Photo by Slavek Peklaric)
Slavek u detalju...	...okret...
...i juris na precku	Preckanje do drugog skoka
Jos malo skakanja prije precke (Photo by Slavek Peklaric)	Sanda u sirokom pobocju iznad drugog skoka... (Photo by Slavek Peklaric)
...i tik iznad skoka	Siroko pobocje omogucava bezbrizno skakutanje... (Photo by Slavek Peklaric)
...sve do tik iznad skoka (Photo by Slavek Peklaric)	Drugi S5 detalj - Sanda...
...Slavek...	...i ja (Photo by Slavek Peklaric)
Ispod detalja (Photo by Slavek Peklaric)	Trenutak spusta (Photo by Slavek Peklaric)
Malo nize, vide se simpa tornjici u donjem dijelu Y-na (Photo by Slavek Peklaric)	Sanda u skoku, s jedne...
...i s druge strane	Trenutak spusta
Slavek jurca	Tik prije izlaska iz grape
Donja flanjka, fini razmoceni snijeg...	...koji nam omogucava vijugavo gustanje
Slavek i Sanda jure kroz ravni dio skijalista Zelenica	Zoom
Srednja postaja skijalista Zelenica - do tud je jos uvijek moguc spust

Jednom nogom u Sloveniji, drugom u Austriji

Goran Rihtar — Thu, 30 Oct 2008 15:03:54 +0000

Baš sam našao oblačan i kišovit dan za pisati u suncu koje je negdje iznad oblaka! Tako je bilo i prošle subote, kad smo jedan čistokrvni Bednjanec, jedan Krapinčanec koji je rekel da mu je domovina baš tu negdje oko Črne i ja, slučajni prolaznik, odlučili otići u Karavanke i popeti se na Pecu.

Vrh Pece (2125 m) nalazi se na samoj granici Slovenije i Austrije i pripada predjelu Karavanki koje se protežu od istočne Koroške do trokuta na kranici Slovenije, Austrije i Italije. Cijeli masiv Karavanki dugačak je 120 km, što ga čini jednim od najdužih planinskih masiva u Europi.

No krenimo, vozeći se od Krapine do Črne, gdje smo svratili u boks i napunili ruksake, nije bilo ni nagovještaja lijepog sunčanog dana. ;oj pesimizam je bio tim veći kad smo se počeli pripremati na prarkiralištu koje se nalazilo u oblaku.

Idilično i mistično

Od parkirališta do Koče na peci vodi šumski put, nema težih uspona, idealno za zagrijavanje.

Vidi li se ono tamo malo plavog neba?

Da, kao krećemo bliže našem dvatisućaku, oblaci ostaju za nama a mi prelazimo na sunčanu stranu!

Nakon skretanja sa šumske ceste, kratkom šetnjom kroz šumu dolazi se do livade i koče na Peci.

Susrećemo nekoliko planinara, uz pozdrave i kratak odmor uživamo što smo konačno na suncu! Do vrha nam preostaje još oko 2 sata “zelo zahtevnega pota“. No prije ulaska u stijenu, pogled na Kamniško-Savinjske i Julijske Alpe.

Dolazimo na sajle i klinove, počinje razgibavanje. Pogledi fantastični, krećemo strmo prema gore.

Iz oblaka u međuvremenu izronile Oljšava i Raduha.

Na vrhu, zanimljivo, otkrivamo vrhove okolo, hodamo malo po Sloveniji, malo po Austriji!

Priču ćemo završiti na mjestu od kuga smo i krenuli, zadnjim zrakama sunca koje se probijaju kroz borove grane i dopiru do nas.

E, da vidli smo i Kralja Matjaža, ali o tome neki drugi put.

Više slika s Pece pogledajte u galeriji.

Karavanke-Peca

Goran Rihtar — Sat, 25 Oct 2008 20:31:48 +0000

Na granici Slovenije i Austrije, u zapadnim Karavankama nalazi se Planina Peca s istoimenim vrhom na 2126 mnm.

Pročitajte više u priči o putu na vrh.

[Prikaži u nizu]