Na sjeveru Hrvatske predlažemo dva odredišta, tradicionalno okupnjanje na Strahinjščici u organizaciji PD Strahinjščica. Ovo okupljanje uvod je uproslavu 110. obljetnice organiziranog planinarenja u Krapini. Drugo mjesto koje predlažemo je prvi svibanjski izlet u Trakošćan. Uz događanja na jezeru, svakako iskorisititi blizinu Ravne gore, omiljeno okupljalište planinara i paraglajdera.

I za kraj, već tradicionalno počinje sezona otvaranja koča u Sloveniji. Tako se za predstojeći vikend otvaraju Koča pri izviru Soče , Koča na Golici , Kovinarska koča v Krmi , Aljažev dom v Vratih , Šlajmarjev dom v Vratih , Roblekov dom , Valvasorjev dom  i  Koča na planini Razor . Više informacija o kočama možete potražiti na web stranicama PZ Slovenije.

Uz tradicionalno natjecanje u brzinskom penjanju, i ove godine će se održati sajam outdoor opreme, te Mammut test & feel turneja.

Najmlađi penjači natjecat će se na II. Rock Pillars – Ocun Kid Speed – PAKLENICA 2009. , koji će se održati 01. svibnja 2009.

Sve dane će se u večernjim satima moći pratiti predavanja i projekcije.

Više informacija možete pronaći na web adresi NP Paklenica.

Naravno da ima još takvih čudaka, a evo i mi spadamo među njih. Sakupile smo se u subotu oko 9 sati kod legendarnog Dinka. Za prvi dan bilo je zamišljeno da sa 10 kg teškim ruksacima odradimo rutu od Dinka kroz Klance na Borisov dom, pa preko Ivinih Vodica na Vlaški Grad, a silazak preko Vlaškog Grada, Ivinih Vodica, Močila i Lekinih Njiva do sela Jukići. Najavljena je bila kiša i vjetar, pa smo prije polaska odvagivale što obući na sebe i što od odjeće i opreme ponijeti sa sobom. Obavezne su bile i dereze i hodački cepin zbog kojeg smo se putem posebno spominjale našeg izbornika J. Naime, nakon nekih sat do dva hoda počela je grmljavina i munje su sijevale jako, JAKO blizu nas pa smo provjeravale znamo li što treba napraviti ak te strofi grom. Kasnije nas je zalijevala kiša, na većim visinama ledena kiša, a ni vjetar nije izostao. Nakon nekog vremena kiša je stala a pred sumrak smo čak bile nagrađene kojom sunčevom zrakom i lijepim zalaskom sunca. 

Bilo je razno-raznih motiva da što brže prođemo stazu. Npr. direktor hotela Alan g. Jole pripremio nam je finu večericu ispod peke u prekrasnoj seoskoj kući Varoš (http://www.hotel-rajna.com/seoskakuca.shtml) gdje smo se svi skupa ugodno družili uz vatricu u kaminu i fine domaće delicije. Mmmmm… Iako je hotel Alan u Starigradu Paklenici već zatvoren, gospodin Jole nam je i tu izašao u susret tako da smo nakon šest sati hodanja mogle spavati u ugodnim i toplim krevetićima.

Iako je subotnja noć bila vedra, nedjeljno jutro bilo je kišno. Drugi dan provjere planiran je polazak od hotela Alan kroz Klance na Manitu peć, Mali i Veliki Vaganac i Veliko Rujno, ali zbog stalne kiše i sklizavosti terena koji su nas usporavali, Veliko Rujno ostaje za neku drugu provjeru. Tako da smo skrativši stazu sa Velikog Vaganca skrenule za Dokoze i poučnom stazom Mirila došle u Marasoviće pa opet k Dinku. Kiša nas je prala još više nego u subotu, bilo je i grmljavine, al sve smo ostale žive i zdrave. Kod Dinka popile topli čaj/kakao, presvukle se u suho i domeka… Sve u svemu, super vikend, puno druženja, smijeha i pozitivne energije – ponovilo se!

Piše: Sanja Đurin

Drugi dan u 3 sata ujutro krenuli su sva četvorica u Paklenicu. Kada su međutim došli pod Anićev kuk, sva tri Brahmova pratioca su odbili da se penju na njega. Kako je međutim sam Brahm htio krenuti na penjanje, pošao je s njim na penjanje, bojeći se pustiti ga samog, Ladislav Makovac. Odmah na početku penjanja naišli su na vrlo velike poteškoće, radi kojih je Makovac Brahma opetovano opominjao i molio da napuste penjanje i da se vrate, no Brahm na to nije nikako htio pristati, pa su s penjanjem nastavili. U toku od 6 sati mučnoga penjanja napredovali su svega 300 metara. Nakon 6 sati t.j. u 9 sati mučnoga penjanja je zapelo. Na jednoj maloj polici Makovac se osigurao klinovima i užetom, a Brahm je nastavio s penjanjem.

Dragutin Brahm

Osam metara više Brahm je htio da zabije klin u stijenu. Po svoj je prilici za to vrijeme držao jednom rukom kamen, koji je morao popustit, jer je nenadano s te visine pao na policu pokraj Makovca bez riječi i glasa. Makovac se je silno prestrašio. Čas prije osjetio je Makovac doduše da se nešto događa, jer se je uže napelo, a u tom času zarezalo Makovčev dlan, kroz koji je prošlo strjelovitom brzinom, nije si mislio, da će se dogoditi ono o čemu se nije nadao. Čim je Makovac opazio Brahma pokraj sebe, upitao ga je, što se dogodilo, ali mu Brahm nije odgovorio ni riječi. Odmah mu je popipao bilo i srce i užasnuo se, kaj je ustanovio da je Brahmovo srce prestalo raditi. Iz priručne apoteke izvadio je Makovac eter i njima stao trljati Brahmovo čelo. Još uvijek nije Makovac vjerovao da je Brahm mrtav, još se je nadao da će ga prizvati k svijesti. Ali kada je trljanjem pomaknuo s glave Brahmov šešir, opazio je na glavi dosta veliku udubinu. Momenat je bio užasan. Makovac je vidio da Brahmu nema pomoći, pa je javio drugovima podno stijene da smjesta odu u Starigrad po ekspediciju za spasavanje, jer je Drago mrtav. Brahm je visio na užetu, o klin, kojim se je u stijeni prije pada osigurao. Mjegovo je tijelo došlo na polici u položaj čučnja, sa sagnutom glavom, pa ga je Makovac položio. Do smrtnog udarca, po mišljenju Makovca došlo je uslijed toga što je kamen, o koji se je Brahm uhvatio, ispao iz stijene pa ga je udario po glavi ili je opet glavom Brahm udario u pećinu za vrijeme pada. U Starigrad-Paklenicu došao je Loewy. Tamo je ovaj u Velebitu jedinstveni slučaj prijavio žandarmeriji, koja je smjesta organizirala pomoćnu ekspediciju. Više ljudi, opremljenih ribarskim užetima od preko 300 metara, pošlo je sa natovarenom mazgom na mjesto nesreće. Akcija je započela s velikim poteškoćama i svršila neuspjehom. Seljani su pokušali zabaciti uže s protivne stijene, što im zbog grmlja i pretvrdog ribarskog užeta nikako nije uspjevalo. Nije preostalo drugo nego da mrtvog druga spušta niz stijenu sam Makovac. Na polici je bilo veoma malo prostora, tako da je sa velikom mukom obavio Makovac pripremu za spuštanje Brahma. Unatoč najpomnijeg nastojanja da mu to uspije, da bude katastrofa još tragičnija, dogodilo se je nešto neočekivanoga, Brahmovo tijelo se je nenadano s police poskliznulo i palo u dubinu 300 metara. Pravo čudo da je pri tom ostao Makovac živ, jer je malo trebalo da nije i on nastradao. Svi su priskočili do Brahma, stavili ga u pokrivače i prenijeli ga u Starigrad. Kroz to je vrijeme trajalo spasavanje Makovca. Zapravo se on morao sam spasavati, jer druge pomoći nije bilo. Jedan od drugova ostao je pod stijenom i iz daljine mu dovikivao, kojim pravcem podesnije da se spušta pa je na taj način nakon dugotrajnog napora uspjelo Makovcu da sretno siđe na podnožje ove zlokobne stijene.

(Citat je doslovno prenesen iz “Novosti” od 1. jula 1938. godine).

U “Hrvatskom planinaru” iz 1938. godine opisano je putovanje zagrebačkih planinara kao i smrt Dragutina Brahma.

Pravac koji je Brahm zamislio, na obljetnicu njegove smrti 1940. godine, ispenjali su Marijan Dragman i Slavo Brezovečki te ga njemu u spomen nazvali Brahmov smjer. Obojica, Dragman i Brezovečki bili su poznati penjači oko polovice 20. stoljeća, a Brahmov smjer je prvi ispenjan smjer u Paklenici.

Prvo ispenjavanje Brahmovog smjera (S. Brezovečki)

Da Brahmu ovo nije bilo prvo i posljedenje penjačko iskustvo govori podatak da je prije pogibije u stijeni Anića kuka, uspješno ispenjao Sjevernu triglavsku stijenu i popeo se na Grossglockner.

Paklenica danas

Danas u stijenama Paklenice postoji više od 360 uređenih i opremljenih smjerova, različitih dužina i težina pa je Paklenica jedno od najpoznatijih okupljališta penjača tijekom cijele sezone, koja počinje u proljeće i traje do kasno u jesen.

Uz sedamdesetu godišnjicu prvog penjenja na Anića kuk, Nacionalni park “Paklenica” na prigodan način obilježava ovu obljetnicu, koja se smatra početkom alpinizma u Paklenici. U izradi ove priče korišteni su njihovi materijali, a originalni dokumenti nalaze se u arhivima Nacionalnog parka, HPS-a i Zavičajnom muzeju Ogulin, koji u svom postavu ima posebnu zbirku i postav sa građom o alpinizmu i planinarstvu u Hrvatskoj.

Danas je cilj Stap i Kamena galerija. Polazak iz Ljubotića preko zaseoka Zagon gdje smo očekivali čašicu razgovora sa njegova dva stanovnika, ali više nikoga nema, pustoš. Zna li možda netko njihovu priču?                              

Dalje, na Stapu jesen isprepliće prste kontinenta i priobalja; gljive sunčanice, šipak, mediteransko bilje… A Čućavac i dalje čući. Nakon kratke stanke  kod Tatekovog skloništa i fotkanja Stapine s tri strane svijeta konačno i prvi put na ulazu u Kamenu galeriju…toga dana preimenovanu u Importane Galeriju, po naški …veliki holovi, hodnici, stepenice za gore-dolje, ulaz, izlaz… sve je tu, pravi shopping centar.  Ali toga dana ovdje shoppingira i ordinira samo nas četvero.

Plan je da napravimo krug i po izlazu iz Galerije ne vraćamo se na Stap već produžujemo markacijom kroz šumu prema Rujnu. Nakon nekih kilometar hoda nailazi se na  desno skretanje prema Bilim sinokosima. Taj dio nema markacije već samo uhodanu stazu. Dobra karta ovdje zlata vrijedi. Na livadama Bilih sinokosa nailazimo opet na markiranu stazu koja vodi na južne padine, do naše polazne točke, sela Ljubotići.

A na putu dolje, u sam zalazak sunca ostali smo malčice zarobljeni na stijenama u svijetu silueta…supova, kondora, asteka, letećih žaba…svega je bilo..hehe… “al tako to biva, kad se previše sniva” (hoda) i kad proradi mašta i inspiracija nakon cjelodnevnog boravka na Velebitu…pa se skoro i zaboravi da nas ceka jos minimum sat hoda do auta.

I tako, uslijedio je spust po sumraku i mraku, većinom bez baterija i vonderica jer je i mjesec odradio svoj dio posla. Prekrasna mjesečina, dobro nazirana bijelina kamenja, glonđi na putu i hodali smo skoro jednako brzo kao da je dan.

A noć? Bila je to noć ljetne topline u zraku, opojnog mirisa kadulje i pjesme neumornog cvrčka… i da, da ne zaboravim reći, sve to u mjesecu studenom!!!

Slikovnu priču pogledajte u galeriji.

Uz puno slika, napisala sam i nekoliko riječi. Pročitajte priču.

[Prikaži u nizu]

Zaseok Zagon

Prazna stolica...

...pusta kućica

prazne košnice...

Stapina sa zapada

Dvije tufahije...mljac

Novi gazda ;-)

Poskok

Medo

Tko je za tuširanje?

A žaba na osmatračnici

Pec..pec !!!

Stapina sa sjevera

Bojinac

Pogled na Kamenu galeriju

priprema...pozor...10 sek

Kliiik!

Stapina s istoka

Obuzdavanje kamenog zmaja!

....jesam ga.:-) ...easy!!!

Bez razmišljanja, skretanje lijevo

Izlaz iz galerije

Staza prema Rujnu

Rujno u daljini

Nosorog vreba

Mi skrećemo desno

prema suncu:-)

Kameni stožac; markacija na Bilim sinokosima

Mjesec izašao iz rupe u stijeni... ;-)

...dok sunce odlazi

El condor de passa!

Velebitski azteci!

Mirila

puno mirila..u mraku

Buuu....

123456►

Slike snimio Miljenko Vargek.