Drugi dan u 3 sata ujutro krenuli su sva četvorica u Paklenicu. Kada su međutim došli pod Anićev kuk, sva tri Brahmova pratioca su odbili da se penju na njega. Kako je međutim sam Brahm htio krenuti na penjanje, pošao je s njim na penjanje, bojeći se pustiti ga samog, Ladislav Makovac. Odmah na početku penjanja naišli su na vrlo velike poteškoće, radi kojih je Makovac Brahma opetovano opominjao i molio da napuste penjanje i da se vrate, no Brahm na to nije nikako htio pristati, pa su s penjanjem nastavili. U toku od 6 sati mučnoga penjanja napredovali su svega 300 metara. Nakon 6 sati t.j. u 9 sati mučnoga penjanja je zapelo. Na jednoj maloj polici Makovac se osigurao klinovima i užetom, a Brahm je nastavio s penjanjem.

Dragutin Brahm

Osam metara više Brahm je htio da zabije klin u stijenu. Po svoj je prilici za to vrijeme držao jednom rukom kamen, koji je morao popustit, jer je nenadano s te visine pao na policu pokraj Makovca bez riječi i glasa. Makovac se je silno prestrašio. Čas prije osjetio je Makovac doduše da se nešto događa, jer se je uže napelo, a u tom času zarezalo Makovčev dlan, kroz koji je prošlo strjelovitom brzinom, nije si mislio, da će se dogoditi ono o čemu se nije nadao. Čim je Makovac opazio Brahma pokraj sebe, upitao ga je, što se dogodilo, ali mu Brahm nije odgovorio ni riječi. Odmah mu je popipao bilo i srce i užasnuo se, kaj je ustanovio da je Brahmovo srce prestalo raditi. Iz priručne apoteke izvadio je Makovac eter i njima stao trljati Brahmovo čelo. Još uvijek nije Makovac vjerovao da je Brahm mrtav, još se je nadao da će ga prizvati k svijesti. Ali kada je trljanjem pomaknuo s glave Brahmov šešir, opazio je na glavi dosta veliku udubinu. Momenat je bio užasan. Makovac je vidio da Brahmu nema pomoći, pa je javio drugovima podno stijene da smjesta odu u Starigrad po ekspediciju za spasavanje, jer je Drago mrtav. Brahm je visio na užetu, o klin, kojim se je u stijeni prije pada osigurao. Mjegovo je tijelo došlo na polici u položaj čučnja, sa sagnutom glavom, pa ga je Makovac položio. Do smrtnog udarca, po mišljenju Makovca došlo je uslijed toga što je kamen, o koji se je Brahm uhvatio, ispao iz stijene pa ga je udario po glavi ili je opet glavom Brahm udario u pećinu za vrijeme pada. U Starigrad-Paklenicu došao je Loewy. Tamo je ovaj u Velebitu jedinstveni slučaj prijavio žandarmeriji, koja je smjesta organizirala pomoćnu ekspediciju. Više ljudi, opremljenih ribarskim užetima od preko 300 metara, pošlo je sa natovarenom mazgom na mjesto nesreće. Akcija je započela s velikim poteškoćama i svršila neuspjehom. Seljani su pokušali zabaciti uže s protivne stijene, što im zbog grmlja i pretvrdog ribarskog užeta nikako nije uspjevalo. Nije preostalo drugo nego da mrtvog druga spušta niz stijenu sam Makovac. Na polici je bilo veoma malo prostora, tako da je sa velikom mukom obavio Makovac pripremu za spuštanje Brahma. Unatoč najpomnijeg nastojanja da mu to uspije, da bude katastrofa još tragičnija, dogodilo se je nešto neočekivanoga, Brahmovo tijelo se je nenadano s police poskliznulo i palo u dubinu 300 metara. Pravo čudo da je pri tom ostao Makovac živ, jer je malo trebalo da nije i on nastradao. Svi su priskočili do Brahma, stavili ga u pokrivače i prenijeli ga u Starigrad. Kroz to je vrijeme trajalo spasavanje Makovca. Zapravo se on morao sam spasavati, jer druge pomoći nije bilo. Jedan od drugova ostao je pod stijenom i iz daljine mu dovikivao, kojim pravcem podesnije da se spušta pa je na taj način nakon dugotrajnog napora uspjelo Makovcu da sretno siđe na podnožje ove zlokobne stijene.

(Citat je doslovno prenesen iz “Novosti” od 1. jula 1938. godine).

U “Hrvatskom planinaru” iz 1938. godine opisano je putovanje zagrebačkih planinara kao i smrt Dragutina Brahma.

Pravac koji je Brahm zamislio, na obljetnicu njegove smrti 1940. godine, ispenjali su Marijan Dragman i Slavo Brezovečki te ga njemu u spomen nazvali Brahmov smjer. Obojica, Dragman i Brezovečki bili su poznati penjači oko polovice 20. stoljeća, a Brahmov smjer je prvi ispenjan smjer u Paklenici.

Prvo ispenjavanje Brahmovog smjera (S. Brezovečki)

Da Brahmu ovo nije bilo prvo i posljedenje penjačko iskustvo govori podatak da je prije pogibije u stijeni Anića kuka, uspješno ispenjao Sjevernu triglavsku stijenu i popeo se na Grossglockner.

Paklenica danas

Danas u stijenama Paklenice postoji više od 360 uređenih i opremljenih smjerova, različitih dužina i težina pa je Paklenica jedno od najpoznatijih okupljališta penjača tijekom cijele sezone, koja počinje u proljeće i traje do kasno u jesen.

Uz sedamdesetu godišnjicu prvog penjenja na Anića kuk, Nacionalni park “Paklenica” na prigodan način obilježava ovu obljetnicu, koja se smatra početkom alpinizma u Paklenici. U izradi ove priče korišteni su njihovi materijali, a originalni dokumenti nalaze se u arhivima Nacionalnog parka, HPS-a i Zavičajnom muzeju Ogulin, koji u svom postavu ima posebnu zbirku i postav sa građom o alpinizmu i planinarstvu u Hrvatskoj.

Svečana sjednica je organizirana u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog u Zagrebu, a pokrovitelj proslave bila je Vlada Republike Hrvatske. U Lisinskom je postavljena i prigodna izložba atraktivnih fotografija iz prošlosti rada Službe, te je prikazan kratki film o HGSS-u.

Izvor: www.gss.hr

Ulaz u rudnik (foto: www.pp-medvednica.hr)

Pogledajte i video na linku http://www.pp-medvednica.hr/Medvednica_hr/Video_Rudnik_Zrinski.htm.

U javnosti je slabo poznato da je Velebit, kao i sve dinarske planine, građen od stijena koje su nastale u plitkom moru, stoga autori na jednostavan i zanimljiv način daju objašnjenje kako je od naslaga taloženih u morskim plićacima nastala planina Velebit. Vodič je također važan i za shvaćanje nastanka svih planina dinarskog spleta. U osam poglavlja vodič na zanimljiv način, znanstveno-popularnim stilom, daje prikaz geoloških značajki parka, geološke povijesti cijelog Velebita te opisuje najposjećenije staze. Knjiga sadrži 85 fotografija, dvije geološke karte i preglednu geološku kartu cijelog Velebita, skice kretanja Velebita od karbona i do danas, slike rasporeda kopna i mora itd. 

Višegodišnje aktivnosti vezane uz realizaciju ovog projekta potpomogli su Ministarstvo kulture, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Hrvatski geološki institut, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, INA d.d. i Hrvatska turistička zajednica.

Knjigu je 2009. izdala Uprava NP, a predstavit će je autori dr. sc. Ivo Velić, prof. dr. sc. Josipa Velić i mr.sc. Dubravka Kljajo te njihovi gosti dr. sc. Srećko Božičević i prof. dr. sc. Igor Vlahović. Tijekom predstavljanja bit će prikazane fotografije iz područja Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, a moći će se kupiti i knjiga po cijeni od 90,00 kn.

Predstavljanje će se održati u četvrtak, 1. travnja 2010. u 18.30 sati u Sesvetama.

Informacija i tekst:  Vladimir Beštak

Hrvatska ženska alpinistička ekspedicija Everest 2009

- Vrh je zapravo kosa padina, moraš paziti gdje stojiš i gdje stavljaš ruksak! Osim toga, umoran si i ništa ti se ne da, pa samo sjedneš. Razmišljaš samo: to je to, vrh! A sad moramo dolje! Ali pogled je stvarno fascinantan, sve je pod tobom – ovako je Iris Bostjančić opisala osjećaj nadmoći kojega razumije samo 250 ljudi koji su se popeli na vrh Everesta. Njezine riječi dovoljno govore. Bile su dovoljne i netom nakon povratka.

Nagrada za fairplay dr. Lani Đonlagić

U trenucima kada su Ena Vrbek i Milena Šijan brojile posljednje metre do najvišeg svjetskog vrha, liječnica Lana Đonlagić doslovce je spašavala živote ljudima stradalima u lavini na Himalaji iz ekspedicije za koju uopće nije trebala skrbiti. Lana je ispred svog cilja da se popne na najviši vrh stavila cilj spašavanja ljudskih života.

Sve o ekspediciji možete pronaći ovdje, a više o izboru sportaša godine na stranicama Sportskih novosti s kojih su preuzete informacije.