Prva je priča o putovanju Crnom Gorom i otkrivanjem Durmitora. Zajedničko iskustvo Bjelovarčana i Krapinčana pročitajte u priči Pet dana Durmitora.

Druga priča počinje na Tjentištu pa preko Maglića, Durmitora i kanjona Tare, Lovćena, Boke Kotorske i Kotora, završava u Dubrovniku, u stvari na skretanju za Starigrad Paklenicu ili ne, u Korenici kod Macole, u Karlovcu, ma ne završava, siguran sam da će se nastaviti negdje na Skadarskom jezeru i Prokletijama, a onda kud nas balkanski putevi odnesu.

[[Prikaži u nizu]]

Odvažna biciklistička ekipa iz Zagreba ispričat će priču o njihovom doživljaju.

Pričama ovdje nije kraj, a imate li i Vi priču koju bi ste željeli podijeliti, javite nam se. Svima ostalima želim ugodne trenutke u otkrivanju novih članaka i galerija. Nadam se da ćemo dati dovoljno razloga da se vratite na vrhove, kao što će se većina nas sigurno vratiti na balkanske planine.

Dolazili bi najprije na Prjevor. Tu bi ostali dva tri dana kod naše prijateljice Gojke. Kad se sjetim nje suze mi krenu na oči,obična nepismena čobanica, a tako veliki čovjek. Takve duše rijetko se sreću u ovom bestidnom svijetu gdje nam se svima žuri i nemamo vremena svrnuti pogled na naše bližnje i ljude koji svakodnevno koračaju ukorak sa nama.

Napravila bi nam kruh ispod sača i dala nam zlačano žuti kajmak, to malo hrane što je i sama imala, nije imala puno ali je davala srcem i onako direktno iz duše.  Ne bi ste vjerovali, okus te božanske hrane još i danas imam u ustima.

Onda bi krenuli dalje prema Trnovačkom jezeru i tu bi dalje uživali u ovom zemaljskom raju. Spavajući u šatoru svakodnevno bi pripremali jednostavnu i ukusnu hranu, pili čaj od Čubre sa dodatkom rakije pa  zatim kupanje,planinarenje. Da, da, što da vam kažem možete samo zamisliti tu sreću i ljepotu.

[[Prikaži u nizu]]

Evo ove godine od 10. do 13. srpnja konačno mi se ostvario moj dugo sanjani san i evo me ponovo podno gordog Maglića. Nema mi moje Gojke a ni njezinog katuna, hvala Bogu živa je i zdrava ali više ne dolazi gore. Stara je, da stara. Eto život prolazi, a ove ljepote još uvjek ostaju. Zato i Vama pišem ovaj članak da bi vam sve to pobliže dočarao. Uživajte!

Nacionalni park dostojan poštovanja

Jedno od najvećih prirodnih, kulturnih, povijesnih i duhovnih blaga Crne Gore upravo je Lovćen.

Smješten u njenom jugozapadnom, uzdiže se sa obala Jadranskog mora, zatvarajući tako dugi i vijugavi Bokeljski zaljev i postavljajući se kao zaleđe drevnom pomorskom gradu Kotoru.

Pogled s Lovćena na Boku Kotorsku

Na ovom malom prostoru susreću se raznovrsni oblici reljefa. Padine su kamenite, sa brojnim škrapama, jamama i dubokim vrtačama, dajući krajolicima specifičan izgled. Središnji dijelu planine, gdje se Lovćen najviše izdigao čine Štirovnik i Jezerski vrh.

Lovćenske serpentine

Svojevrstan arhitektonski relikt vrijedan pažnje, su čuvene lovćenske serpentine. Stari put koji od Kotora vijuga uz Lovćen do Njeguša, živopisnog planinskog sela, u kojem se nalaze rodne kuće Petra II. Petrovića Njegoša, znamenitog crnogorskog vladike i pjesnika iz 19. stoljeća i posljednjeg vladara Crne Gore, kralja Nikole I. Petrovića. Selo Njeguši danas je poznato i po autohtonom i zaštićenom pršutu i siru, a obilazak vrijedi zaustaviti i u rodnoj kući Petra Petrovića Njegoša.

[[Prikaži u nizu]]

Posljednje počivalište crnogorskog velikana

Najmonumentalniji spomenik nacionalnog parka Lovćen je Njegošev mauzolej, podignut na Jezerskom vrhu, mjestu koje je ovaj istaknuti pjesnik i duhovnjak  još za života izabrao za vječni počinak.

Njegoš je sagradio na Jezerskom vrhu kapelicu u kojoj je i sahranjen. Po austrijskoj okupaciji Crne Gore u vrijeme Prvog svjetskog rata, ova je crkva srušena, a Njegoševo tijelo je prenjeto u Cetinjski Manastir. Kapelica je obnovljena u vrijeme Kralja Aleksandra, dvadesetih godina 20. stoljeća.

P. Petrović Njegoš, djelo I. Meštrovića

Ranih sedamdesetih godina tadašnja vlast u Crnoj Gori je počela pripreme za njeno rušenje i izgradnju mauzoleja koji je u stilu Bečke secesije zamislio Ivan Meštrović. Mauzolej je pomno osmišljen i u njega je utkan jablanički granit i brački kamen. Na ulazu “vječnu stražu” čuvaju majka i sestra, a u dvorani se nalazi spomenik P. Petovića Njegoša. Samo posljednje počivalište nalazi se u podzemnom dijelu mauzoleja. Zanimljivost je da je Meštrović, nikada nije bio na Lovćenu.

Narod se nije pomirio, čak je i prosvjedovao protiv kršenja Njegoševe posljednje volje i rušenja skromne zadužbine u korist monumentalne građevine kakvu Njegoš nikada ne bi želio. Ovo se ujedno smatra i jednom od najvećih kontoverzi Lovćena.

San između dva lovćenska vrha

Bez obzira što je “umor” od planina dobrano zavladao, tog dana proputovali smo od Žabljaka do Lovćena, a topli jadranski zrak samo što nismo udahnuli, odluka je pala, na livadi između Štirovnika i Jezerskog vrha rasprostrli smo šator, tik uz logor potomaka Huna koji su zauzeli veći dio sedla.

Pogled na osvjetljeni mauzolej i ugođaj bili su dosljedna zamjena za sve poglede koji su nam tog dana izmakli s vrha. Putem, tog dana, povezali smo mjesta crnogorske povijesti i stolovanja od Žabljaka, preko Cetinja, do vječnog počivališta najvećeg crnogorskog svjetovnog i duhovnog vođe Petra Petrovića Njegoša.