vrhovi.com

Evo nas napokon s prvim vijestima iz Kathmandua gdje smo stigli jučer popodne, no zbog stalnih redukcija struje za koju nitko živ ne zna reći kada će nestati i kada ponovo doći, ostali u mraku i bez mogućnosti ranijeg javljanja.

O samom oproštaju u Zagrebu mislim da ne treba puno pričati, osim toga vi ste vjerojatno vidjeli i pročitali više nego mi. Jedino što ne možemo ne spomenuti je dimnjačar Đuro koji nas je stvarno oduševio poželivši nam sreću uz gumb darovan svakoj od nas.

Let preko Munchena do Delhija i nije bio tako naporan i dug, no zato je čekanje u Delhiju bilo kao iz kakvog filma. Naporna procedura, nekoliko oštrih provjera prtljage, opasni carinici sa mitraljezima, višesatno čekanje na prtljagu i nove karte…Gotovo da čovjeku lakne kada se napokon nađe u avionu i krene dalje.

Doček u Kathmandu za stare Himalajke bio je gotovo repriza uz toplu dobrodošlicu vlasnika agencije Everest treking ltd. Tashija i cvjetne lance oko vrata dok smo mi nove široko otvorenih očiju gledale neki sasvim novi svijet. Silni ljudi ispred aerodroma koje smo pripisali nama u čast zapravo su vjerojatno došli pozdraviti svrgnutog nepalskog kralja za kojega smo kasnije saznali da se vozio s nama u avionu.

Vožnja kroz grad do hotela bio je svojevrsni kulturološki šok. Vidljivo siromašan grad u neredu i kaosu (a sada je navodno znatno sređeniji nego prije 2 godine), većina ulica neasvaltiranih, gomila ljudi, uglavnom muškaraca koji samo stoje, gledaju i ne rade ništa, smeće po svuda, žice za struju razapete kao u onim fotkama iz „ne mogu vjerovati“ mailova, štand do štanda na kojima nema šta se ne prodaje. A vožnja po ulici? Zaboravite na sva pravila koja ste naučili u auto-školi. Ovdje vrijede samo truba i zakon jačeg.

Odsjeli smo u možemo reći sad već našem stalnom hotelu „Thorong peak guest house“ u malo mirnijoj i čišćoj ulici u centru, a ostatak večeri proveli u jednoj od najpopularnijih pizzeria, Fire & Ice. Ako se ikad zateknete u Kathmandu, toplo preporučamo.

Danas je na rasporedu bio cjelodnevni boravak u agenciji Everest treking Ltd. gdje smo upoznali naše Šerpe (penjače i kuhare) i pokušali popamtiti njihova imena što i nije takav problem s obzirom da ih se većina zove po danu u tjednu kada su rođeni. Tako nam npr. kuha subota, a stvari nosi četvrtak. Osim toga pregledali smo sve bačve ranije poslane cargom, prepakirali iste za slanje avionom za Luklu (a kasnije saznali da nas sutra čeka prepakiravanje tih istih u neke druge) te pregledali opremu ostalu u Nepalu od ogulinske ekspedicije na Annapurnu (sljedeći puta dečki barem operite lonce iza sebe ).

Sutra ujutro u posjetu nam dolazi Elizabeth Hawley, glavna statističarka i kroničarka svih uspona na Himalaju, a zatim idemo zapaliti svijeće za sreću u Swayambhunath, poznatoj budističkoj stupi na brdu iznad doline Kathmandua, staroj oko 2000 godina, što je običaj svake ekspedicije.

Ostatak večeri provele smo što na internetu što hvatajući po nebu signale ne bi li se satelitskim telefonom javile kući pošto je Nepal jedna od rijetkih zemalja koja gotovo ni sa kime nema roaming.

Pozdrav iz mraka Kathmandua (što zbog noći, što zbog redukcije) koji je udaljen 4h 45min ispred vas…

Himalajke

P.S. Oni koji svakodnevno žele čitati kratke MMS vijesti, još jednom podsjećamo da si uključe besplatnu Vip infoblic MMS kategoriju Everest slanjem ključne riječi EVEREST na broj 710 (nažalost samo Vip korisnici)i svakodnevno čitaju friške vijesti koje vam od tamo šaljemo.

Hrvatska ženska ekspedicija “Mt. Everest 2009!”

Galeriju pogledajte ovdje.

Pogledajte još od istog autora

• Svi smo živi, zdravi i veseli!
• Zapis iz Kathmandua
• Ništa bez blagoslova
• Prvi dojmovi iz Kathmandua
• Mount Everest, cilj "Hrvatske ženske alpinističke ekspedicije Mt. Everest 2009"