vrhovi.com

Vikend u ožujku 2008. godine, kad je zoru na Kredarici dočekala šarolika skupina Hrvata, dva Nijemca, jedan haski i jedan jedini Slovenac, domar-meterolog.

Uspon je počeo kroz dubok propadajući snijeg. Na čelu kolone svaki je prtio nekoliko minuta, a onda na zaleđe. Putem jedino nailazimo na Slovence sa boardom na leđima, vraćaju se, odustali su od daljnjeg uspona.

 

Uz povremen snijeg, soliku, vjetar i oblake…

 …opet na suncu i okruženi fantastičnim pogledima i vidicima (više slika vidi u galeriji) u sumrak ugledasmo vetrenjače i krov Kredarice.

 

Moji prsti puno puta vađeni iz totalno mokrih rukavica već se polako bune na zimi i kažiprst nikako da okine sliku, ja pokušavam, a on ništa, otkazao poslušnost; kažem si -Još samo ovu fotku i neću više…hehe, jasno da sam ponovila priču još par puta. Ali dom je bio na vidiku i unutra frend sa već toplim rukama i prsti su ubrzo bili istrljani, ugrijani i zahvalni, a fotke na broju.

 

 A onda klasika….čije će mokre čarape, majce, a bogme i guze zauzeti bolje mjesto uz kamin (ovaj put poluhladan ), pa topla večerica i ledena posteljica. Ali zato, u jutro, u buđenju iz “kreveta s pogledom” u svitanju podno Triglava uživali smo moj fotic i ja.

 

 

 Uslijedilo je jutarnje umivanje u snijegu, vijetrom nanesenim kroz otvor ventilatora na zidu wc-a. Eto pobrinuo se netko da bude donesen upravo tamo gdje treba.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A naša udarna ekipa polako kreće prema vrhu. Cepini, dereze, dobra volja i doza adranalina…sve spremno. Pokret!!!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 Ostatak ekipe ostaje na Kredarici u jagmi za ležanjkama i hedonizmom…

 

U toplini sunca i ljepoti jutra uzivali su i drugi , ne samo mi…….al tek nakon što se uvjerio da su se njegovi gazde počeli spuštati natrag prema domu, do tad ovaj haski nije odvajao pogleda sa stijene i njih, neprekidno zavijajući dok su se njegovi gazde uspinjali… 

A ptica…njezin je svijet i onako nebeski, mi dolazimo i odlazimo, ona ostaje…. – Sretan ti let po “kraljevstvu nebeskom”!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Jasno, i svako malo pogledom i zumom pratimo gdje su naši na usponu prema vrhu. Na sedlu su između Malog i Velikog Triglava….točkice male napreduju, dobro im ide

 

Ipak morali su odustati nedaleko od vrha zbog velike snježne strehe ispred njih na putu…svejedno, kapa dolje svima.

S jutra stižu i oni – Slovenci prihajajo!!!…ali, pametni ljudi, bez krplji po ovakovom snijegu ne kreće se nikuda…Ipak padaju i komplimenti upućeni našem jučerašnjem usponu.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Teško je napustiti ovo mjesto , al krenuti se mora….Triglav ostavljamo oblacima.

 

 A spust, ehehe… on je započeo koje kako. Stilova je bilo na biranje

1. classic style

2. skijaški spust ala Tomba

3. spust na guzi

4. spust sa krova (čuvaj glavu i dimnjak, na kraju napukle skije)

 

 

Još par sati hoda čez Krmu. Škripa snijega pod baksama. U daljini tutnjava snijega što se obrušava kroz okomite litice krmskih stijena. Dobro poznati ugodni umor, vlažno i hladno pri nogama ali zato…..:-) toplo i spunjeno pri srcu i duši.

Pogled unazad. I sunce pomalo uzmiče.

 

 

Pozdrav Triglavu s ceste prema našoj domaji! 

 

 Pogledajte i galeriju.

Pogledajte još od istog autora

• Potražni psi u akciji
• Slovenski Snežnik
• Klek naš svagdašnji
• Ravna gora
• Zima na Ćićariji