vrhovi.com

Nevjerojatno je kako se pojam preostalog vremena razlikuje ovisno o perspektivi iz koje ga gledamo. Da recimo križamo dane na zidnom kalendaru iščekujući odlazak na kakav uobičajeni godišnji na jadranskoj plaži, preostalih bi 6 tjedana izgledalo kao vječnost!

U našem slučaju, 6 tjedana zvuči kao da križamo sekunde!!! Stoga je naš vrhovni, g. Berljak, proglasio da počevši od danas za himalajke dan više ne traje 24 sata nego svega 22. Ona preostala 2 u potpunosti su dedicirana ekspediciji. I tako sve do polaska aviona za Katmandu, 24.03. 2009.

Tko će se sve i koliko nas ukrcati u taj avion, nije još baš potpuno jasno. Kako se po starom hrvatskom običaju sve mora rješavati u zadnji čas, tako mi i dalje umjesto da kondu nabijamo trčeći po brdima, uglavnom trčimo po gradskim uredima, velikim firmama, trepčući okicama i nastojeći upotrijebiti sav svoj preostali šarm ne bi li kao ekspedicija napokon sa dnevnog reda prekrižili stavku „financije“ i kak bog zapoveda počele sa završnim pripremama za polazak.

A kako te završne pripreme ne stignu čekati odluku, ovaj je vikend za sve nas bio radni. Ovaj puta na 25 metarskoj vertikali na Gorskom zrcalu (Medvednica), utvrdili smo gradivo absalajlanja s osmicom, penjanja po vertikali (uz pomoć dva Jumara ili Jumar/bloker), te vađenja iz špalte samih sebe, te jedna druge.

Poslije tog outdoor treninga, uslijedio je jedan nama ženama „slatki“ indoor – isprobavanje dobivene Millet opreme. Ma da ste nas samo mogli vidjeti napuhnute u tim crvenim pernatim Millet odjelcima, visinskim cipelama i rukavicama. Da nas je kojim slučajem mogao vidjeti g. Michellin, sigurno bi svoju bijelu maskotu odmah zamijenio našim ajvar crvenim izdanjem. A kako su odijela namijenjena uglavnom za temperature iznad 7000+, a mi boravile na svega 200injak nadmorskih, vrlo smo ih brzo pritisnute toplim stupnjevima morale skinuti sa sebe.

Osim Milleta, svaka se od nas opružila i u Northland vreći za spavanje namijenjenoj ekspedicijskim tjednima u baznom, te 1. i 2. logoru.

Ako ste pomislili da su nam baš svi dijelovi priprema tako topli, meki i ugodni, e pa vjerujte nisu. Pošto nam skromni financijski uvjeti ne dopuštaju da u ekspediciji osim nas penjačica imamo i par kuharica, informatičarku, prognozerku, logističarke, maserke, novinarke itd. tako je svaka od nas dobila i svoju ulogu. Tako ćemo se za jelovnik obraćati sekama Bostjančić, za opremu Jani, imati snimke zahvaljujući Sunki, logistiku će srediti Sanja, doktorka Lana medicinu, vrhovni i ja uspostaviti vezu sa svijetom, a Vedrana vas o svemu obavijestiti.

A s obzirom da vrijeme i dalje nemilosrdno curi, odosmo se mi dalje pripremat.

Tik-tak, tik-tak, tik-tak…

A slika ima još, pogledajte ih u galeriji.

Pogledajte još od istog autora

• Stope u Rum Doodlu
• Stigli u Kathmandu
• Ponovo svi na okupu
• Iris, Darija i Vedrana u Baznom logoru, Ena i Milena u Logoru 2
• Ena Vrbek i Milena Šijan na vrhu Mt. Everesta