Snijeg u ožujku
Ante Beljo | 06.03.2010 | Na putu prema vrhu |
Pošalji na e-mail
|
Ispis članka
Ovogodišnja zima kao da nas još uvijek ne želi napustiti. Kad smo već pomislili da je došao njezin kraj i da nastupa ljepše i toplije vrijeme, zima se ponovno potrudila uvjeriti nas u suprotno. Snijeg koji je pao početkom ožujka, jezero koje je u ovo godišnje doba neuobičajeno puno, ali i vjerojatno posljednja prilika da se u ovoj zimskoj sezoni prošeta po planinama oko Ramskog jezera za ljubitelje prirode i fotografiranja bili su više nego dovoljan razlog za provesti dan na otvorenom.
Ovaj put odlučili smo popeti se na planinu koja dominira prostorom na sjeverozapadnoj strani Ramskog jezera. Iz kojeg god smjera dolazili do Ramskog jezera nemoguće je ne primijetiti Humnu glavu koja se izdiže 1250 metara iznad morske površine i kao stražar bdije iznad Rumboka i jezera. Nakon skretanja s puta Rama-Tomislavgrad na makadamski put koji vodi do Zahuma vožnja je završila prije ulaska u selo jer su nas dočekali nanosi snijega i s vozilom s nije moglo dalje. Tu se ekipa priprema za uspon, oblače se debele jakne, kape, rukavice, ruksaci stavljaju na leđa, a fotografska oprema se raspoređuje i kroz nekoliko minuta svi su spremni za pokret. Budući da nekoliko ljudi kroz cijelu godinu živi na Zahumu, svojim dolaskom izazvali smo njihovu pozornost. Otac i dva sina dolaze do nas i pitaju je li sve u redu i treba li kakva pomoć jer su mislili da smo zapeli u snijegu. Upoznajemo se i domaćin nas za dobrodošlicu nudi rakijom, što ne odbija, posebno na temperaturi koja nas je dočekala na Zahumu.
Nakon kraćeg zadržavanja, pozdravljamo se s domaćinom i kroz visoki snijeg započinjemo uspon do najboljih vidikovaca prema Gornjoj Rami i jezeru. Prilika za snimiti nešto ovakvo ne pruža se svaki dan pa često zastajkujemo i fotografiramo detalje. Nakon četrdesetak minuta gaženja snijega i dubokih nanosa izlazimo na uzvišenje odakle puca jedinstven pogled na jezero, okolna sela, branu i dalje na istok prema Klečkoj stijeni. Jedan dio ekipe oduševljen prizorom daje se na posao – raspakiravanje opreme koju su nosili: popriličan izbor fotoaparata i kamera, ali i prateće opreme koje se ne bi postidjeli i profesionalci, a drugi, nakon kraćeg zadržavanja kreće prema najvišem vrhu. Iako je većinom bio sunčan dan, visina i temperatura koja je bila „debelo“ ispod nule, ali i jak vjetar dopuštali su samo kraće predahe od napornog gaženja dubokog snijega. Nakon nekoliko sati pješačenja i bezbroj fotografija, krećemo nazad prema vozilima, ne vraćajući se prijeđenom rutom. Promrzla, ali zadovoljna lijepo iskorištenim danom, ekipa se vraća kući i svakodnevnim obvezama. Da sve ne bi ostalo samo na priči donosimo vam djelić onoga što smo zabilježili fotoaparatom.
Pogledajte još od istog autora
- Ponovno na Raduši
- Snijeg još gospodari planinom
- Zima na Blidinju
- Božićni uspon na Radušu
- Rama i Ramsko jezero
