Pa ko bi još po ovakvom vremenu hodal po brdima?!
Iris Bostjančić | 07.12.2008 | Na putu prema vrhu |
Pošalji na e-mail
|
Ispis članka
Darko je rekao: ‘Pa ko bi još po ovakvom vremenu hodal po brdima’
Naravno da ima još takvih čudaka, a evo i mi spadamo među njih. Sakupile smo se u subotu oko 9 sati kod legendarnog Dinka. Za prvi dan bilo je zamišljeno da sa 10 kg teškim ruksacima odradimo rutu od Dinka kroz Klance na Borisov dom, pa preko Ivinih Vodica na Vlaški Grad, a silazak preko Vlaškog Grada, Ivinih Vodica, Močila i Lekinih Njiva do sela Jukići. Najavljena je bila kiša i vjetar, pa smo prije polaska odvagivale što obući na sebe i što od odjeće i opreme ponijeti sa sobom. Obavezne su bile i dereze i hodački cepin zbog kojeg smo se putem posebno spominjale našeg izbornika J. Naime, nakon nekih sat do dva hoda počela je grmljavina i munje su sijevale jako, JAKO blizu nas pa smo provjeravale znamo li što treba napraviti ak te strofi grom. Kasnije nas je zalijevala kiša, na većim visinama ledena kiša, a ni vjetar nije izostao. Nakon nekog vremena kiša je stala a pred sumrak smo čak bile nagrađene kojom sunčevom zrakom i lijepim zalaskom sunca.
Bilo je razno-raznih motiva da što brže prođemo stazu. Npr. direktor hotela Alan g. Jole pripremio nam je finu večericu ispod peke u prekrasnoj seoskoj kući Varoš (http://www.hotel-rajna.com/seoskakuca.shtml) gdje smo se svi skupa ugodno družili uz vatricu u kaminu i fine domaće delicije. Mmmmm… Iako je hotel Alan u Starigradu Paklenici već zatvoren, gospodin Jole nam je i tu izašao u susret tako da smo nakon šest sati hodanja mogle spavati u ugodnim i toplim krevetićima.
Iako je subotnja noć bila vedra, nedjeljno jutro bilo je kišno. Drugi dan provjere planiran je polazak od hotela Alan kroz Klance na Manitu peć, Mali i Veliki Vaganac i Veliko Rujno, ali zbog stalne kiše i sklizavosti terena koji su nas usporavali, Veliko Rujno ostaje za neku drugu provjeru. Tako da smo skrativši stazu sa Velikog Vaganca skrenule za Dokoze i poučnom stazom Mirila došle u Marasoviće pa opet k Dinku. Kiša nas je prala još više nego u subotu, bilo je i grmljavine, al sve smo ostale žive i zdrave. Kod Dinka popile topli čaj/kakao, presvukle se u suho i domeka… Sve u svemu, super vikend, puno druženja, smijeha i pozitivne energije – ponovilo se!
Piše: Sanja Đurin
Pogledajte još od istog autora
- Svi smo živi, zdravi i veseli!
- Zapis iz Kathmandua
- Ništa bez blagoslova
- Prvi dojmovi iz Kathmandua
- Žive, zdrave i vesele









svaka cast ekipi!!!