vrhovi.com

Odmor u Baznom logoru i dalje traje. Spavamo, jedemo, pa opet spavamo i jedemo, pokušavajući obnoviti snagu potrebnu za završni juruš. Zanimljivo je da su neke djevojke zadržale svoju težinu (jedna je čak dobila i kilu viška, no ne smijemo reći koja), no većina je na gubitku, neke su i sedam kg lakše nego kada smo krenuli na ekspediciju.

Polako pripremamo hranu i opremu za vrh, taktiku i redoslijed kretanja, a izbor onih koje će biti u prvim navezama, znat će se sutra. Naravno polazak i tzv „final push“ ovisi o vremenskoj prognozi, nažalost vjetar jača i maksimum od oko 200 km na sat se očekuje u sljedeća tri dana. Sve iznad 40 km/h, uspon na vršnom grebenu čini nemogućim.

Vremena imamo dosta, zadnji dan kada moramo napustiti BC je 26.svibnja.

Nadamo se da naš treći agregat neće završiti kao prva dva, da će satelitske veze raditi bez problema i da ćete svi koji čitate ove stranice znati za svaki dan koji nam predstoji što se s nama stvarno događa.

Evo i malog opisa što je sve potrebno da taj prijenos informacija iz našeg ledenog okruženja u 10.000 km daleku Hrvatsku funkcionira. Na svakoj ekspediciji najvažnije su veze između logora i tu nemamo nikakvih problema, osim da se ponekad zbog konfiguracije terena nešto slabije čuje. Za to nam služi 6 Motorola GP 380 radio stanica, radimo na frekvenciji od 148.450 Mhz, a imamo i 6 rezervnih baterija. Nismo ovisni o agregatu i punimo ih preko solarnog panela.

Štand na Hreliću? Ne ovo je ICT oprema Himalajki!

Za glasovnu, SMS i MMS (relativno ograničenu) vezu s Hrvatskom, ali i s agentom u Kathmanduu imamo 5 satelitskih telefona Thuraya 2510 koje također punimo preko solarnih panela, a prilagođeni su za rad s postpaid Vipnet i T-Mobile mobitel karticama. Već se sada grozimo računa koji će nas dočekati kod kuće. Vezu uspostavljamo sa stacionarnim Thuraya satelitom čiji je azimut 210° i oko 40° iznad južnog horizonta i nalazi se na visini od 76.000 km. Kod tih veza nije moguć istovremeni razgovor, a odmak u odgovoru je oko 1,5 sekunde. Iste uređaje koristimo kao rezervnu vezu između visinskih logora, ako su radio veze loše.

Izvještaje, slike i filmove šaljemo preko dva laptopa „hp Elitebook 2530p“ (nemaju rotacijske diskove) prilagođena za rad na nižem tlaku i hladnoći i Thuraya DSL 9120 uređaja lociranog iz satelita. Za laptope i DSL trebamo agregat i gorivo, a to nam je najslabija točka, jer su se agregati (sve Honde) možda kvarili i zbog slabog goriva.

Mogućnosti slanja raznih materijala su velike i da je bilo razumjevanja kod novinskih, a posebno elektronskih medija, svaki dan mogli biste gledati naše filmske izvještaje s ekspedicije, intervjue i sl. Uložili smo mnogo u tu tehniku i uređaje, npr. jedan satelitski telefon košta 2.000, a DSL Thuraya 15.000 dolara i prije ekspedicije pitali smo mnoge novine i TV kuće, ako im pošaljemo materijale, mogu li bar platiti troškove satelitskog prijenosa podataka. Osim „Novog lista“ iz Rijeke, nitko od tih medija nije pokazao interes.

Neke novine bez imalo kompleksa s ove stranice uzimaju što i kada žele, dodajući i dosta nestručnih komentara i jedino što smo mogli, da bar slike zaštitimo vodenim žigom. No, nakon lavine, javile su se neke TV kuće pitajući možemo li im slati filmove za vijesti u informativnom programu. Naravno da možemo rekli smo, ne tražeći nikakve honorare ili zaradu to što naše snimateljice na visinama preko 7000 m skidaju rukavice na -30° da je slika bolja, što s kamerom u ruci balansiraju na ljestvama iznad sto i više metara dubokih ledenjačkih pukotina kako bi i to snimile i kasnije zajedno satima skidamo i obrađujemo slike i filmove na minus deset u šatoru dok Tea s DSL-om duboko u noć traži najbolju poziciju u okolici Baznog logora istovremeno tražeći telefonom upute od Thuraya operatera u Ujedinjenim Arapskim Emiratima i td. Jedino smo tražili ovih dana kada su te ponude počele dolaziti od TV kuća, da plate satelitski prijenos, jer filmić od minute i pol ima oko 20 MB i njegova transmisija traje oko pola sata i to košta dvije do tri tisuće kuna. Odgovori su bili razočavajući. Nacionalne TV kuće rekle su nam da to ne mogu platiti, ali da će objavljivanjem naših filmova promovirati naš projekt u vijestima. Teško je naći sličan apsurd. Da članice ekspedicije, osim što su i mnogo vlastitih sredstava uložile u ovu ekspedicije, još s nekoliko stotina kuna po prilogu, financiraju TV da se o njima objavljuju vijesti u emisijama.

Pozdrav svima, posebno „Novom listu“ jer je jedini imao razumjevanja na tu temu i svima Vama koji čitate ove stranice, jer ćete nažalost (ili sreću) samo ovdje znati što se uistinu događa na Hrvatskoj ženskoj ekspediciji na Mount Everestu, najvišem vrhu svijeta.  

Darko Berljak

Pogledajte još od istog autora

• Stope u Rum Doodlu
• Stigli u Kathmandu
• Ponovo svi na okupu
• Iris, Darija i Vedrana u Baznom logoru, Ena i Milena u Logoru 2
• Ena Vrbek i Milena Šijan na vrhu Mt. Everesta