vrhovi.com

Napokon!!! Na 2 mjeseca zbogom prašino Kathmandua od koje smo sve već počele kašljucati zadnjih dana i zbogom civilizacijo na neko vrijeme. Zbogom i nadmorskim visinama nižim od 3000 m, ali bome zbogom i temperaturama iznad 0 stupnjeva. Mi odosmo u brda…jaaaako visoka brda.

Još u utorak  ujutro bilo je prilično neizvjesno hoćemo li uspjeti stići do Lukle, najvišeg aerodroma na svijetu (i sa najkraćom pistom za zaustavljanje također) s obzirom da se sa tim letovima nikada ne zna. Ni hoćete li uspjeti ući, ni hoće li avion uopće poletjeti, a ako i poleti hoće li zbog oblaka i vjetra uspjeti sletjeti. O samom avionu dovoljno govori činjenica da vam prije polijetanja stjuardesa dijeli vate za uši (protiv buke), a tu ujedno i sve njene aktivnosti prestaju s obzirom da se između sjedala ne može napraviti ni koraka.

A s obzirom da ovaj članak pišemo iz Monjoa koji je od Lukle udaljen 4 sata hoda, znači – sretno smo sletjeli .

Treking od Lukle do Monjoa bio je nakon proteklih 6 dana totalni preporod. Friški zrak, ugodna prohladna temperatura, sve čisto i uredno, lijepa priroda, svako malo neki zgodan lodge (restorančić), šareni molitveni mlinovi i Mani (kamene gromade sa molitvama oko kojih se obavezno obilazi u lijevo), simpatični domaći ljudi, nekoliko visećih mostova preko Dudh Kosi (mliječne rijeke), gomila hodajućih, pretovarenih šerpa u oba smjera…i svako malo u zraku riječ NAMASTE što u prijevodu znači „pozdravljam sve božje kvalitete u tebi“.

Prespavali smo u Kailash lodgeu u Monjou, a izgled spavaćih soba teško je opisati riječima…zato vam šaljemo fotku…

Obješene u Namche Bazaru

Kako nosačima koji nose svu silu ekspedicijske opreme treba puno više vremena nego nama za stići do sljedećeg odredišta, tako sva naša oprema mora biti spremna jako rano ujutro. To znači i nama  rano dizanje za sve to popakirati svaki dan, pa tako i danas.

Današnja treking tura nije bila duga (svega 2-3 sata) s obzirom da smo 1. dan prešli dulji komad puta od uobičajenog. Naš vođa Darko je tako isplanirao kako bismo više vremena proveli u Namche Bazaru  na 3.500 m (cilj današnjeg puta) i tako se bolje aklimatizirali.

Na današnjoj smo dionici i prvi puta ugledali naš krajnji cilj – Mt. Everest iako smo do njega udaljeni još tjednima. Ovaj je komad puta bio i  prilično prometan. U oba smjera gomile trekera, yakova, šerpi. Iako Šerpe svi smatraju samo nosačima stvari, tim se poslom bavi njih tek 2.000 od cca 50.000 pripadnika tog naroda koliko ih u ovim krajevima živi. Oni su inače nomadi koji su u ove krajeve došli iz Tibeta prije cca 800 godina te su i po fizionomiji različiti od Nepalaca. Naziv Šerpe inače znači „ljudi sa istoka“.

Namche Bazar jedno od većih mjesta na našem putu i dan danas je subotom mjesto gdje se okupljaju Tibetanci nudeći svoje proizvode. Po izgledu kuća, opskrbljenosti lodgeova, ponudi na štandovima, gotovo je nemoguće povjerovati da se nalazite na 3.500 m i da je sve to do ovamo donešeno na leđima.
Mi smo inače smješteni u Namche lodgeu, jednom od boljih u mjestu, gdje još 2 noći imamo mogućnosti osjećati se kao carice i 1 car jer nas nakon ovoga čekaju sve teži i lošiji uvjeti za spavanje. Kako se vlasnici lodgeova vole hvaliti sa ekspedicijama i penjačima koji su kod njih odsjedali, tako je i naš poster obješen na zidu restorana, pored postera i zastavica drugih velikih ekspedicija. Mi sad odosmo na kolače u slastičarnu (da dobro ste pročitali), a vas sve skupa pozdravljamo sa visine…

Više slika pogledajte u galeriji.

Pogledajte još od istog autora

• Stope u Rum Doodlu
• Stigli u Kathmandu
• Ponovo svi na okupu
• Iris, Darija i Vedrana u Baznom logoru, Ena i Milena u Logoru 2
• Ena Vrbek i Milena Šijan na vrhu Mt. Everesta