vrhovi.com

Da točno, nakon 20 godina. Znate što to znači vratiti se nakon 20 godina u područje na kojem ste prije toga dolazili svake godine i tako 6 godina zaredom ostajali po 10 dana? Bila su to vremena za kojima i sad žalim, naravno, bili smo mlađi i poletniji, nekako sve nam je bilo moguće.

Dolazili bi najprije na Prjevor. Tu bi ostali dva tri dana kod naše prijateljice Gojke. Kad se sjetim nje suze mi krenu na oči,obična nepismena čobanica, a tako veliki čovjek. Takve duše rijetko se sreću u ovom bestidnom svijetu gdje nam se svima žuri i nemamo vremena svrnuti pogled na naše bližnje i ljude koji svakodnevno koračaju ukorak sa nama.

Napravila bi nam kruh ispod sača i dala nam zlačano žuti kajmak, to malo hrane što je i sama imala, nije imala puno ali je davala srcem i onako direktno iz duše.  Ne bi ste vjerovali, okus te božanske hrane još i danas imam u ustima.

Onda bi krenuli dalje prema Trnovačkom jezeru i tu bi dalje uživali u ovom zemaljskom raju. Spavajući u šatoru svakodnevno bi pripremali jednostavnu i ukusnu hranu, pili čaj od Čubre sa dodatkom rakije pa  zatim kupanje,planinarenje. Da, da, što da vam kažem možete samo zamisliti tu sreću i ljepotu.

Evo ove godine od 10. do 13. srpnja konačno mi se ostvario moj dugo sanjani san i evo me ponovo podno gordog Maglića. Nema mi moje Gojke a ni njezinog katuna, hvala Bogu živa je i zdrava ali više ne dolazi gore. Stara je, da stara. Eto život prolazi, a ove ljepote još uvjek ostaju. Zato i Vama pišem ovaj članak da bi vam sve to pobliže dočarao. Uživajte!