Ljetna noć, u studenom!
Ivona Šavor | 14.11.2008 | Na putu prema vrhu |
| 
Pošalji na e-mail
| 
Ispis članka
Svitanje u Paklenici i pomisao: “Kraljevstvo za buđenje svakog jutra u sobi s ovakvim pogledom.” Nakon oblačne subote i kišnog spusta sa Crnopca, nedjelja okupana suncem. 
S obzirom da kraljevstva za trampu baš i nema, pogled s prozora na prve zrake sunca iznad ulaska u kanjon Male Paklenice ostaje razlog više mojih čestih hodočašća u ove krajeve podno Velebita i na sam Velebit.
Danas je cilj Stap i Kamena galerija. Polazak iz Ljubotića preko zaseoka Zagon gdje smo očekivali čašicu razgovora sa njegova dva stanovnika, ali više nikoga nema, pustoš. Zna li možda netko njihovu priču?
Dalje, na Stapu jesen isprepliće prste kontinenta i priobalja; gljive sunčanice, šipak, mediteransko bilje… A Čućavac i dalje čući. Nakon kratke stanke kod Tatekovog skloništa i fotkanja Stapine s tri strane svijeta konačno i prvi put na ulazu u Kamenu galeriju…toga dana preimenovanu u Importane Galeriju, po naški 
…veliki holovi, hodnici, stepenice za gore-dolje, ulaz, izlaz… sve je tu, pravi shopping centar. Ali toga dana ovdje shoppingira i ordinira samo nas četvero.
Plan je da napravimo krug i po izlazu iz Galerije ne vraćamo se na Stap već produžujemo markacijom kroz šumu prema Rujnu. Nakon nekih kilometar hoda nailazi se na desno skretanje prema Bilim sinokosima. Taj dio nema markacije već samo uhodanu stazu. Dobra karta ovdje zlata vrijedi. Na livadama Bilih sinokosa nailazimo opet na markiranu stazu koja vodi na južne padine, do naše polazne točke, sela Ljubotići.
A na putu dolje, u sam zalazak sunca ostali smo malčice zarobljeni na stijenama u svijetu silueta…supova, kondora, asteka, letećih žaba…svega je bilo..hehe… “al tako to biva, kad se previše sniva” (hoda) i kad proradi mašta i inspiracija nakon cjelodnevnog boravka na Velebitu…pa se skoro i zaboravi da nas ceka jos minimum sat hoda do auta.
I tako, uslijedio je spust po sumraku i mraku, većinom bez baterija i vonderica jer je i mjesec odradio svoj dio posla. Prekrasna mjesečina, dobro nazirana bijelina kamenja, glonđi na putu i hodali smo skoro jednako brzo kao da je dan.
A noć? Bila je to noć ljetne topline u zraku, opojnog mirisa kadulje i pjesme neumornog cvrčka… i da, da ne zaboravim reći, sve to u mjesecu studenom!!!
Slikovnu priču pogledajte u galeriji.
Loading ...
Loading ...
