vrhovi.com

Ne biste vjerovali šta se sve na tržištu može naći u rozoj boji. U našoj se prtljagi tako osim službenih majica i fliseva našlo još rozih kroksica (onih gumenih šlapa na rupice od kojih smrde noge), pišalo i boca za pišanje, aparatić za zube, slusalice, sat, jedan frizbi, rebrasti karimati, pumpa za loptu, tablete, nekoliko Pink mp3-ica, proteini od jagode, četkica za zube, labelo pearl & shine, par pari gaća, nešto čarapa te jedan službeni lak za nokte. Čak su i one najtvrdokornije protivnice poput Sunke, podlegle toj pink maniji. 

Inače u Kathmanduu ništa novo. Mi i dalje (u) jedan dan sve lijepo uguramo u bačve (ovdje bi inače trebala stajati opaska o Ogulincima, ali neće …), naštimamo da svaka teži 27 kg, jedva ih zatvorimo, da bi zatim sljedeći dan sve lijepo otpakirale i premjestile u platnene vreće pošto avion za Luklu ne prima bačve. A sutra baš kao Bill Murray u filmu Beskrajni dan…sve jovo nanovo…

Sve osim jedne stvari. Neizostavne vizite Mrs Elizabeth Hawlley. Ona dolazi samo jednom prije ekspedicije sa svojim legendarnim formularima koje ispunjavaju svi članovi ekspedicije i koje vam ona poput kakve stroge profe vraća natrag ukoliko je neki podatak nečitljiv. Drugi je njen dolazak rezerviran za blic test svima koji tvrde da su osvojili neki značajniji vrh (pitanja poput šta si vidio gore) i tek njezin potpis na papiru znači da si se stvarno i popeo.

I tako gđa Elizabeth već 50 godina marljivo sve bilježi i zna iako se sama nikada nije penjala. A njen famozni formular vjerojatno je i sam Edmund Hillary kojeg je poznavala ispunio.

Danas smo inače imali čast vozeći se u taksiju i sami na tren postati „oni koji svima trube“ (iako ne razumijem smisao toga s obzirom da su apsolutno svi cijelo vrijeme navaljeni na trubu te nitko više ni ne reagira), zapinjati retrovizorima za bicikliste, motoriste, pješake, štandove i sl, praviti se da su semafori ili prometni policajci tek ulična atrakcija bez neke posebne svrhe… Svi taksiji su ultra mali Suzuki Marutti što je i razumljivo s obzirom na širinu ulica. Zamislite onda na što liči prolazak kamiona.

Kako smo u ovih nekoliko dana potrošili sve zalihe preostale čiste robe koja nije poslana put baze, tako smo se pomalo razmilili po štandovima u potrazi za nečim „normalnim“. Šta god probamo, sve nam je kratko i široko. Čudnih li ljudi ovdje .

Od lažnjaka inače sve vrvi (ovdje su u modi penjačke marke poput Northfacea), a cjenkanje poželjno te funkcionira u gotovo svim dućanima.

Osim odjećom, opskrbljujemo se pomalo i ostalim potrošnim materijalom, baterijama, maramicama, upaljačima i svim ostalim što smo u Zagrebu zbog prevelike težine morali ostaviti. Cijene su ovdje u takvo bescijenje da dolazim u napast po povratku obaviti kakav mjesečni kućni shopping.

Osim uličnih prodavača, okupirali smo i šnajdera Davu koji nam već par dana izrađuje našivke, štika po željama i ispunjava sve što se ispuniti iglom i koncem može. Evo ga i sad dolje gdje sjedi za mašinom, ljubazno nam se smiješi i šije J…

Večeri uglavnom provodimo u otprije poznatim i provjerenim restoranima gdje se također jede i pije za stvarno male novce.

I to bi bilo to za danas. Veliki pozdrav šalju vam

Pink himalayan ladies

Pogledajte još od istog autora

• Stope u Rum Doodlu
• Stigli u Kathmandu
• Ponovo svi na okupu
• Iris, Darija i Vedrana u Baznom logoru, Ena i Milena u Logoru 2
• Ena Vrbek i Milena Šijan na vrhu Mt. Everesta