vrhovi.com

Pozdrav!

Evo, iza nas je još jedan vikend koji smo provele na pripremama u Paklenici. Često smo na tom našem Velebitu i nikako da nam dosadi. Pa kad je zapravo svaki put drugačiji. A ovaj put smo se osjećale kao da smo na pravim pripremama. Gospodin Jole Petričević osigurao nam je smještaj  u sklopu hotela Alan. Zahvaljujemo!

 

 

U subotu ujutro, nakon obilnog doručka (mljac!) i par izjava za novine i TV, nas desetak cura krenulo je put brda. Darija, koja je ovaj vikend preuzela ulogu trenerice, je kad smo krenuli samo rekla: „Oćete da vam sad kažem da nećemo stići na večeru ili tek kasnije.“ Hm, pa potrudit ćemo se onda produžiti korak!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Nešto iza 11 sati sa parkirališta u NP Paklenici krenule smo prema Borisovom domu i prije njega skrenule na put prema Lekinim njivama i Ivinim vodicama. Digle smo se na Čičinu dolinu i od tamo po grebenu došle do Vaganskog vrha. Spustile smo se preko Marasovca i Borisovog doma nazad na parking u Velikoj Paklenici. Vrijeme je bilo idealno za trening. Bilo je i prave zime i kiše i snijega, i šamaranja sitnim komadićima leda i jakog vjetra.. Bilo je i prekrasnih boja jeseni..

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

A onda, topli tuš, obilna večera (na koju smo ipak stigle), druženje.. Nazdravile smo i za sve naše obljetnice. Naime, prije točno godinu dana 2. i 3. 10. Prva hrvatska ženska alpinistička ekspedicija ostvarila je svoj cilj usponom na 8.201 m visok vrh Cho Oyu. Prije godinu dana veselili smo se u dalekom Tibetu. A samo dan nakon 4.10. veselile su se i Sunka i Biba na drugom kraju svijeta. One su kao prva hrvatska ženska naveza ispenjale smjer The Nose, u 1000 metarskoj stijeni El Capitan.. E pa, sretni nam naši prvi rođendani !!

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Nedjeljni dan je zasjao u pravom smislu. Sunce i sunce. Ponovno smo krenule iz Velike paklenice, ali na drugu stranu, prema Rujnu, do kamene galerije. Tu smo napravile jednu kraću kružnu turicu i baš se izguštale. Jana je preuzela ulogu vodiča, budući ovdje zna svaki kamen. I pogodila je što će nam se najviše sviđati. Ovo je super zanimljivo mjesto. Na putu prema selu Ljubotić imale smo prekrasni pogled na more i otoke, a sa brda su nas u selo ispratile koze i ovce.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Još za dana krenule smo put svojih kuća, put Zadra, Rijeke, Zagreba… Do slijedećeg javljanja za nekih mjesec dana kada ćemo negdje na Bijelim i Samarskim stijenama isprobavati sve moguće načine prelaženja ljestvi sa derezama i ostale peripetije zvane užad i žimarenje.

 

 

Više slika pogledajte u galeriji.

Pogledajte još od istog autora

• Svi smo živi, zdravi i veseli!
• Zapis iz Kathmandua
• Ništa bez blagoslova
• Prvi dojmovi iz Kathmandua
• Žive, zdrave i vesele