vrhovi.com

Na granici između mora i planina uzdigao se Lovćen. Da ga nema, ne bi bilo veličanstvenih pogleda s jedne strane na Boku Kotorsku, sa druge preko planina sve do Durmitora te preko Cetinja do Skadarskog jezera i Prokletija.

Nacionalni park dostojan poštovanja

Jedno od najvećih prirodnih, kulturnih, povijesnih i duhovnih blaga Crne Gore upravo je Lovćen.

Smješten u njenom jugozapadnom, uzdiže se sa obala Jadranskog mora, zatvarajući tako dugi i vijugavi Bokeljski zaljev i postavljajući se kao zaleđe drevnom pomorskom gradu Kotoru.

Pogled s Lovćena na Boku Kotorsku

Na ovom malom prostoru susreću se raznovrsni oblici reljefa. Padine su kamenite, sa brojnim škrapama, jamama i dubokim vrtačama, dajući krajolicima specifičan izgled. Središnji dijelu planine, gdje se Lovćen najviše izdigao čine Štirovnik i Jezerski vrh.

Lovćenske serpentine

Svojevrstan arhitektonski relikt vrijedan pažnje, su čuvene lovćenske serpentine. Stari put koji od Kotora vijuga uz Lovćen do Njeguša, živopisnog planinskog sela, u kojem se nalaze rodne kuće Petra II. Petrovića Njegoša, znamenitog crnogorskog vladike i pjesnika iz 19. stoljeća i posljednjeg vladara Crne Gore, kralja Nikole I. Petrovića. Selo Njeguši danas je poznato i po autohtonom i zaštićenom pršutu i siru, a obilazak vrijedi zaustaviti i u rodnoj kući Petra Petrovića Njegoša.

Posljednje počivalište crnogorskog velikana

Najmonumentalniji spomenik nacionalnog parka Lovćen je Njegošev mauzolej, podignut na Jezerskom vrhu, mjestu koje je ovaj istaknuti pjesnik i duhovnjak  još za života izabrao za vječni počinak.

Njegoš je sagradio na Jezerskom vrhu kapelicu u kojoj je i sahranjen. Po austrijskoj okupaciji Crne Gore u vrijeme Prvog svjetskog rata, ova je crkva srušena, a Njegoševo tijelo je prenjeto u Cetinjski Manastir. Kapelica je obnovljena u vrijeme Kralja Aleksandra, dvadesetih godina 20. stoljeća.

P. Petrović Njegoš, djelo I. Meštrovića

Ranih sedamdesetih godina tadašnja vlast u Crnoj Gori je počela pripreme za njeno rušenje i izgradnju mauzoleja koji je u stilu Bečke secesije zamislio Ivan Meštrović. Mauzolej je pomno osmišljen i u njega je utkan jablanički granit i brački kamen. Na ulazu “vječnu stražu” čuvaju majka i sestra, a u dvorani se nalazi spomenik P. Petovića Njegoša. Samo posljednje počivalište nalazi se u podzemnom dijelu mauzoleja. Zanimljivost je da je Meštrović, nikada nije bio na Lovćenu.

Narod se nije pomirio, čak je i prosvjedovao protiv kršenja Njegoševe posljednje volje i rušenja skromne zadužbine u korist monumentalne građevine kakvu Njegoš nikada ne bi želio. Ovo se ujedno smatra i jednom od najvećih kontoverzi Lovćena.

San između dva lovćenska vrha

Bez obzira što je “umor” od planina dobrano zavladao, tog dana proputovali smo od Žabljaka do Lovćena, a topli jadranski zrak samo što nismo udahnuli, odluka je pala, na livadi između Štirovnika i Jezerskog vrha rasprostrli smo šator, tik uz logor potomaka Huna koji su zauzeli veći dio sedla.

Pogled na osvjetljeni mauzolej i ugođaj bili su dosljedna zamjena za sve poglede koji su nam tog dana izmakli s vrha. Putem, tog dana, povezali smo mjesta crnogorske povijesti i stolovanja od Žabljaka, preko Cetinja, do vječnog počivališta najvećeg crnogorskog svjetovnog i duhovnog vođe Petra Petrovića Njegoša.

Pogledajte još od istog autora

• Krug oko tri vrha
• Ljeto na Marmoladi
• Poziv na predavanje
• 60 godina Hrvatske gorske službe spašavanja
• Proljetno otvorenje Rudnika Zrinski