Mount Everest, cilj “Hrvatske ženske alpinističke ekspedicije Mt. Everest 2009″
Iris Bostjančić | 24.03.2009 | Naše priče |
Pošalji na e-mail
|
Ispis članka
Jugoistočni greben – smjer uspona ekspedicije Everest 2009
Uspon po Jugoistočnom grebenu počinje u Baznom logoru, koji se nalazi 5.350 m visoko, na južnoj strani Mount Everesta u Nepalu. Do tog mjesta može se doći nakon jednodnevne vožnje autobusom iz Kathmandua do mjesta Jiri i dalje pješice 13 dana ili 35-minutnim letom iz Kathmandua do Lukle, gdje je STOL (short take-off and landing) aerodrom te nastavkom pješice 6-7 dana.
Oprema se najčešće prevozi helikopterom iz Kathmandua do Syangbochea (sat hoda iz Namche Baazara) i dalje yakovima, zopkijima i nosačima pet dana do Baznog logora. U Baznom logoru i njegovoj okolici obavlja se aklimatizacija koja za najviši vrh na svijetu traje prosječno četiri tjedna. Uobičajeno je da u ta četiri tjedna aklmatizacije, osim u okolici, svaki penjač jednom ide preko Lednog slapa na Logor 1 (6.065 m), jednom na Logor 2 (6.500 m) koji ima i karakteristike ABC (Advance Base Camp), te jednom u Logor 3 (7.470 m) s noćenjima na tim logorima. U četvrtom odlasku na planinu, preskače se Logor 1, spava se u Logoru 2 i 3, dolazi u Logor 4 (7.920 m), a nakon noćenja i u slučaju dobrog vremena kreće u pola noći prema vrhu. Na njega se mora doći najkasnije do 13 sati, ili se u to vrijeme mora krenuti natrag kako bi se do logora na južnom sedlu stiglo prije mraka. Sljedeći dan silazi se do Logora 2, noći i sljedeći dan spušta u Bazni logor.

Statistički najpovoljnije razdoblje dobrih vremenskih uvjeta za uspon na vrh je između 8. i 22. svibnja.
Hrvati na Mt. Everestu
Jedini Hrvat koji je bio na vrhu Everesta i to dva puta je Stipe Božić iz Splita, na jugoslavenskoj ekspediciji 1979. po Zapadnom grebenu i makedonskoj ekspediciji 1989. po Jugoistočnom grebenu. Prvu izvidničku ekspediciju iz Tibeta 1988. vodio je Darko Berljak iz Zagreba, kao i još dvije ekspedicije na Mt. Everest 1989. i 1997. Zagrebačka ekspedicija 1989. prva je ponovila Australski smjer po Velikom kuloaru i došla 300 m iznad spoja s Messnerovim smjerom sa Sjevernog sedla, no nažalost prekinula je uspon na 8.000 m zbog lošeg vremena. Osam godina kasnije na hrvatskoj ekspediciji na Everest iz Tibeta po Sjevernom sedlu na vrh su došla dva Slovenca – Franc Pepevnik i Pavle Kozjek (bez uporabe umjetnog kisika), dok je Danko Petrin iz Zagreba na putu prema vrhu odustao na 8.350 m kako bi pri silasku pomogao jednom njemačkom penjaču koji je oslijepio.
Hrvatska ženska alpinistička ekspedicija Mt. Everest 2009
Vođa ekspedicije:
|
|
DARKO BERLJAK, 1950., dipl.oec |
Liječnica ekspedicije:
|
|
LANA ĐONLAGIĆ, 1982., doktor medicine |
Članice ekspedicije:
|
|
DARIJA BOSTJANČIĆ, 1978., medicinska sestra |
|
|
IRIS BOSTJANČIĆ, 1980., dipl. ing. geologije |
|
|
TEA ĐUREK, 1974., dip. oec |
|
|
SANJA ĐURIN, 1974., mr.sc. socijalni antropolog |
|
|
SUNČICA HRAŠĆANEC, 1972., dipl. ing. tehničko tehnološkog oblikovanja grafičkih proizvoda |
|
|
JOSIPA LEVAR, 1980., dipl. ing. grafičke tehnologije |
|
|
JANA MIJAILOVIĆ, 1972., odgajateljica |
|
|
VEDRANA SIMIČEVIĆ, 1977., novinarka |
|
|
MILENA ŠIJAN, 1969., prof. biologije i kemije; ing. znanosti okoliša |
|
|
ENA VRBEK, 1985., apsolventica na kineziološkom fakultetu |












