vrhovi.com

Na Strahinjščici, u središtu Hrvatskog zagorja, dolazi do miješanja elemenata mediteranske, planinske (predalpske) i umjerenokontinentalne flore, što sve ovisi o položaju staništa u odnosu na nadmorsku visinu i nagib, tj. izloženost pojedinih padina suncu. Tako sam uočila oštre razlike rasprostranjenosti biljaka između južnih i sjevernih padina Strahinjščice. Na južnim prevladava kserofitnija i heliofitnija, a na sjevernim mezofitnija i skiofitnija vegetacija.

Kako je sve počelo?

Sjećam se dobro svog prvog susreta s orhidejama u prorodi. Bila sam studentica treće godine biologije i kemije te sam za kolegij Specijalna botanika II sakupljala bilje za svoj herbarij. Tako sam na jednoj livadi na Strahinjščici naišla na nekoliko jedinki prekrasnog, purpurnog cvata u obliku klasa te pojma nisam imala o kojoj se vrsti radi. Kasnije sam od prof. Pavletić doznala da se radi o rasprostranjenoj vrsti orhideje Orchis morio. Kroz glavu mi je proletjelo pitanje: „ Kaj kod nas ima orhideja?!“ Sva sreća da nisam izgovorila na glas!

Tada se moj interes za orhideje, kao ni za ostalo bilje, nije dalje razvijao. Nekako sam puno više voljela kemiju i da mi je tada netko reakao da ću se za dvadesetak godina opsesivno baciti u istraživanje orhideja, rekla bih mu da je lud.

Drugi značajni susret dogodio se prije desetak godina u vrtnom centru u Gratzu. Tražila sam s prijateljicom sobne biljke te smo obje ostala bez daha pred ljepotom Phalaenopsisa. Odmah sam prepoznala da se radi o orhidejama i iako su bile skupe ko šafran, nismo mogle odoljeti te smo kupile svaka po jednu, prijateljica ružičastu, ja bijelu.

Bojale smo smo se kako ćemo teško održavati te osjetljive tropske biljke. No, držeći se osnovnih uputa o njezi s deklaracije, obje smo usčuvale svoje ljubimice, štoviše, napredovale su i dobivale nove listove i cvjetne grane. Danas, desetak godina kasnije, imam potomke svoje prve orhideje koje mi je dala vegetativnim razmnožavanjem. Ali i tridesetak drugih, raznih rodova, uzgajam u svom stanu (sl.1.-5.) Trenutno sam u blagoj panici jer više ne znam kuda smjestiti nove jedinke, a ne mogu odoljeti kada u nekoj trgovini ugledam neku koju nemam! Na svu sreću, nisu više niti tako skupe, krasni se primjerci mogu kupiti već za 65-70 kn.

Nakon što sam razvila ovisnost o kolekcioniranju hortikulturnih vrsta, počela sam orhideje zamjećivati i u prirodi, u šetnjama po obroncima Strahinjščice. To pak se ubrzo pretvorilo u opsesivnu potragu i prava sam gnjavaža svima oko sebe, naročito ako idu sa mnom u šetnju. Nakon izučavanja stručne literature, prijeđenih stotine kilometara uzduž i poprijeko Strahinjščice i njezinih obronaka, pretraživanja na internetu, potrošenih tko zna koliko sati rada i napravljenih nekoliko tisuća fotografija, istražila sam ukupno 28 vrsta orhideja iz 14 rodova te nekoliko hibrida. Ali, tražim i dalje jer pretpostavljam da vjerojatno na mojoj gori obitava još pokoja vrsta. Tako sam uvjerena da ću konačno jednom ugledati vrstu Epipogium aphillum, nadbradac, koja se javlja rijetko, u pauzama od nekoliko godina.

Priču o orhidejama ispričala je Ljiljana Borovečki Voska. Cijelu galeriju pogledajte na Ljiljaninoj stranici

Pogledajte još od istog autora

• Povratak preko Triglava
• Tragičan kraj dvojice alpinista u francuskom Chamonixu
• Brahmov smjer
• Balkan experience
• Planinarski vodič po Hrvatskoj