Strahinjščica
Goran Rihtar | 25.06.2008 | Hrvatske planine, Planine |
Pošalji na e-mail
|
Ispis članka
Krenete li iz smjera Zagreba bilo kojim pravcem, već pri provm pomaku od Medvednice, u daljini ćete ogledati zagorske ljepotice, a jedna od najljepših je Strahinjščica. Ako je primjetite iz zagorskog cuga, bit će vam tijekom cijelog puta ispred vas, no ceste i stara zagorska i autoput igraju se iluzionista vozeći vijugavo kroz livade i pored zagorskih mjesta i gradova. Isprepličući se sa Ivanščicom, tijekom puta bit će i više nego zanimljiv vizualni doživljaj.
Sa sjeverne, istočene ili zapadne strane, doživljaj prilaska i zavođenja neće biti ništa manji. Nemojte nikako propustiti predivan pogled s Veternica ako dolazite iz smjera Lepograve i Golubovca, kao ni živopisno Gornje Jesenje i mjesta usput, dolazite li s druge strane. Zanimljivo, ali zapadni pogled i prilaz su najmanje zanimljivi. Možda je to ironija prema Zapadu, Zagorje je Zapadu Zapad!
Neću previše zamarati poznatim stazama prema vrhu Sušec (846 m) i planinarskom domu, već ću predložiti da Strahinjščicu prođete sa radobojske strane, netaknute, ali nažalost većini slabo poznate Strahinjščice. Iz Radoboja naime postoji samo jedna markirana staza koja je dio Puta dedeka Kajmbunščaka, no ona ne dočarava mjesta i vidike koje na Strahinjščici svakako treba posjetiti.
Iznad sela Malogorski nalazi se lovačka kuća do koje vodi asfaltna cesta. Tu će vas dočekati usamljeni hrast na livadi i vidik prema Velikom i Malom žljebu, Poljanama, Sušcu i većem dijelu grebena Strahinjščice.
Veći dio je povezan šumskim putevima pa se možete osloniti na njih. Nakon 20 min hoda naići ćete i na prvi susrest s markacijom, a neposredno prije naići ćete na humke za koje se pretpostavlja da su grobnice iz rimskog doba. Istraživanja tog područja traju godinama, za sad bez nekih bitnijih otkrića. Tu skrenite desno, put Pisanih pećina. Put preko njih ne preporučam, ali prohodan je i spretnijim planinarima bit će potrebno oko 45 min da se popnu na Hajdino zrno. Glavna stijena dominira istočnim dijelom Strahinjščice, a sa dva proplanka ispod pruža se pogled na istok, u ljepšim danima kroz žlijeb Očure i do Varaždina.
Hajdino zrno je zanimljiv vrh do kojeg se može doći iz smjera sela Šaški ili preko Prijevoja, markirane staze dedeka Kajmbuščaka. Vrhovi Strahinjščice i nisu toliko zanimljivi, jer se zbog šume i ne vidi daleko, ali doživljaj mira i tišine, kamenja prekivenog mahovinom, svakako će ostaviti dobar dojam.
Spuštajući se od Sušca prema planinarskom domu nailazi se na paraglajderski start, mjesto za odmorit i predahnut. Tu se ima i kaj pogledati, Zagorje je ko na dlanu!
Usput su i Crnekovi traniki, a interesantan je i prirodni fenomen Dedek i Babica. Hnučicu je nažalost pogodil grom, a legenda o njima neki drugi put.
Planinarski dom na Strahinjščici treba pohvaliti iz više razloga: smještaj, čistoća, hrana, dobri domaćini iz PD Strahinjščica. Jedina zamjerka je da je otvoren samo tokom ljetnih mjeseci preko vikenda. No, nadam se da će se u bliskoj budućnosti moći doživjeti i koje zimsko predvečerje ili zora uz topli kamin.
Pogledajte još od istog autora
- Nastavljen crni niz u slovenskim planinama
- Zimski zapis sa Strahinjščice
- Potraga i spašavanje na Kamešnici
- Na Biokovu opasnost od lavina
- Ledeni kup bez leda


Hm, možda griješim ali mislim da markirana staza od Kamenečkih, koja je dio Kajbumščakovog puta, nije jedina iz Radoboja. Od Sv. Jakova može se dolje do istočnog ruba Strahinjščice, odakle postoji markacija direktno gore prema Sekolju. I sam spominješ put preko stijena (Pisane pećine). Još malo dalje od Pisanih pećina, točno podno istočne šumske strmine, od kolnog puta postoji markacija koja upućuje direktno gore na vrh. Doduše, fali jedan dugi štrik. Ja sam se po tom putu uspio spustiti, ali ne znam kak bi bilo s penjanjem, pogotovo u ove jesenske dane. Molio bih te da pogledaš članak na http://www.plsavez.hr/cgi-bin/mwf/topic_show.pl?tid=46;pid=20030;msg=PstChange#pid20030, s tim da tražiš ovaj tekst “crkva Sv. Jakob 463m”. Tu su neke moje dileme, volio bih da netko tko je upoznat s lokalnim putovima to komentira.
Druga stvar, Hojdino zrno. Na starim JNA kartama (25-hiljadarke iz 70-ih, http://www.avijacijabezgranica.com/karte), taj vrh (738m) je označen kao Sekolje, a tek sjeverna udubina iza tog vrha zove se Hodine Zrne. ??
Pozdrav
Tihomir
Prije svega, moram pohvaliti tvoje tekstove i slike sa Strahinjščice. Ako imaš želje i materijala, možeš ih objaviti i ovdje. Staza koju spominješ, u principu nije radobojska, već jesejanska, hehe!
To kaj veliš, da je kakav štrik možda ne bi bilo loše, ali ovak je zanimljivije, kaj ne? A budući da sam Radobojec, evo kaj znam, a tiče Sekolja i Ha(o)jdinog zrna, Hajdino zrno je breg, a Sekolje je vrh. Put koji ja spominjem kroz Pisane pečine, je doslovno kroz pećine (ne preporučam ga, jer nema markacija ni osiguranja) prošli smo ja i frend negdje rano u proljeće krenuvši direktno u stijenu. S obzirom da koliko vidim postoji velik interes za Strahinjščicu, napravit ću uskoro update teksta u kojem ću pokušati odgovoriti i na tvoja pitanja. A naravno, uvijek postoji i volja za dogovor i jednu turu pa da na licu mjesta razjasnimo gdje je što.
Štovani, s obzirom da sam ja, inače nekoč strastveni planinar, kronični srčani bolesnik, star preko 75 godina nisam u stanju doći do planinarskog doma na Strahinščici, molim Vas da mi, ako je moguće dadete dobar cestovni prilaz do planinarskog doma. Također me interesira kada je dom otvoren i dali se može u domu nešto poručati. Unaprijed zahvalan Tomislav Buljan. Pozdrav svima!
Prilaz domu na Strahinjščici moguće je makadamskom cestom preko Gorjaka, a na tu cestu skreće se sa ceste Krapina-G. Jesenje-Bednja-Varaždin. Nažalost, što se tiče trenutnih uvjeta na toj cesti ne mogu reći da li je prohodna, a za sve informacije o radu doma molim Vas da kotaktirajte HPD Strahinjščica Krapina, http://www.pd-strahinjcica.hr/.