Ovo je druga nesreća sa smrtnim ishodom u proteklih 14 dana u slovenskim planinama. Naime, krajem veljače lavina je ispod Raduhe zatrpala dvojicu planinara, koji također nažalost nisu preživjeli. Opasnost od lavina u Sloveniji je trenutno 2. stupnja, a u trenutku ove nesreše bila je na 4. stupnju.

Ovaj put odlučili smo popeti se na planinu koja dominira prostorom na sjeverozapadnoj strani Ramskog jezera. Iz kojeg god smjera dolazili do Ramskog jezera nemoguće je ne primijetiti Humnu glavu koja se izdiže 1250 metara iznad morske površine i kao stražar bdije iznad Rumboka i jezera. Nakon skretanja s puta Rama-Tomislavgrad na makadamski put koji vodi do Zahuma vožnja je završila prije ulaska u selo jer su nas dočekali nanosi snijega i s vozilom s nije moglo dalje. Tu se ekipa priprema za uspon, oblače se debele jakne, kape, rukavice, ruksaci stavljaju na leđa, a fotografska oprema se raspoređuje i kroz nekoliko minuta svi su spremni za pokret. Budući da nekoliko ljudi kroz cijelu godinu živi na Zahumu, svojim dolaskom izazvali smo njihovu pozornost. Otac i dva sina dolaze do nas i pitaju je li sve u redu i treba li kakva pomoć jer su mislili da smo zapeli u snijegu. Upoznajemo se i domaćin nas za dobrodošlicu nudi rakijom, što ne odbija, posebno na temperaturi koja nas je dočekala na Zahumu.

[Prikaži u nizu]

Nakon kraćeg zadržavanja, pozdravljamo se s domaćinom i kroz visoki snijeg započinjemo uspon do najboljih vidikovaca prema Gornjoj Rami i jezeru. Prilika za snimiti nešto ovakvo ne pruža se svaki dan pa često zastajkujemo i fotografiramo detalje. Nakon četrdesetak minuta gaženja snijega i dubokih nanosa izlazimo na uzvišenje odakle puca jedinstven pogled na jezero, okolna sela, branu i dalje na istok prema Klečkoj stijeni. Jedan dio ekipe oduševljen prizorom daje se na posao – raspakiravanje opreme koju su nosili: popriličan izbor fotoaparata i kamera, ali i prateće opreme koje se ne bi postidjeli i profesionalci, a drugi, nakon kraćeg zadržavanja kreće prema najvišem vrhu. Iako je većinom bio sunčan dan, visina i temperatura koja je bila „debelo“ ispod nule, ali i jak vjetar dopuštali su samo kraće predahe od napornog gaženja dubokog snijega. Nakon nekoliko sati pješačenja i bezbroj fotografija, krećemo nazad prema vozilima, ne vraćajući se prijeđenom rutom. Promrzla, ali zadovoljna lijepo iskorištenim danom, ekipa se vraća kući i svakodnevnim obvezama.  Da sve ne bi ostalo samo na priči donosimo vam djelić onoga što smo zabilježili fotoaparatom.

Sunčano vrijeme, ali i slobodan dan bili su idealan spoj za otići na Blidinje, ali i odazvati se na poziv fra Andrije Jozića, župnika iz Doljana. Po dolasku u Doljane, naš domaćin ljubazno nas je dočekao i po nepisanom ramskom pravilu ponudio ramskom rakijom, koja se na ne odbija na temperaturi koja nas je dočekala. Budući da se veći dio Parka prirode nalazi na teritoriju župe Doljani, fra Andrija nas, kao najbolji poznavatelj svih njezinih dijelova upoznaje s toponimima i gdje se nalaze. Nakon toga krećemo prema Blidinju, putom koji je s obzirom na uvjete i temperature  koje vladaju u ovome periodu, više nego dobro očišćen.

[[Prikaži u nizu]]

Dolaskom na Sovićka vrata ukazuje se prizor koji jednostavno ostavlja bez riječi:  Kratko i jasno – ovakvo nešto može stvoriti jedino dragi Bog! Prekrasan pogled na Dugo polje, Čvrsnicu s lijeve i Vran s desne strane, sve okovano dubokim snijegom koji uokviruje prelijepo plavetnilo. Kontrast kakav jedino priroda stvara. Prolazimo cijelo polje i dolazimo do Blidinjskog jezera, koje je u ovom periodu, naravno, zaleđeno. Prolaskom na zapadnu stranu polja, otvara se vidik prema Duvanjskom polju i Stožeru iznad Kupresa. Iako je bio sunčan dan, vjetar koji je nosio snijeg ali i temperatura „debelo“ ispod ništice nisu dopuštali dulji boravak na otvorenom.
Boravak na hladnoći jednostavno je tjerao da se potraži neko mjesto gdje se može zagrijati i nešto jesti. Idealno mjesto za to sigurno je motel „Hajdučke vrleti“. Lijep ugođaj, uslužno osoblje ali i odlična kuhinja, razlog su zbog kojega ćete ponovno posjetiti ovaj motel. Nakon ručka, naš nas domaćin vodi do naselja s vikendicama i svojih prijatelja. Jednostavno, teško je spomenuti sva mjesta iz Hrvatske od kud su vlasnici vikendica. Od Osijeka, Đakova, Vinkovaca, Zagreba, Karlovca, Rijeke, Splita, Makarske, Metkovića… kao i „domaćih“ ljudi.

[Prikaži u nizu]

Što god radili, ugodno i zanimljivo vrijeme jednostavno proleti, tako je bilo i nama. Dan se bližio kraju i morali smo krenuti nazad. Nakon zalaska sunca, temperatura na Blidinju ekstremno se snižava i tjera nas u niže krajeve. Budući da i naš domaćin voli planinarenje, dogovorili smo uspon na Čvrsnicu i Vran, čim se stvore normalni uvjeti za to.

Automobilom su se 12.02.2010., po još uvijek dobrom vremenu dovezli do područja Divljakinje, te su se unatoč snijegu koji je u međuvremenu počeo padati uputili prema 4 kilometra udaljenoj planinskoj kućici. No ni nakon 4 sata hoda i probijanja kroz duboki snijeg, zbog sve jače mećave nisu mogli pronaći kućicu koja im je trebala pružiti zaklon i spas. Naprotiv, potpuno su izbubili orijentaciju, pa su se nakon toga pokušali vratiti nazad do automobila.

No dolaskom večeri,  hladnoća, mećava,  sve jači vjetar i duboki nanosi snijega, uskratili su im i tu mogućnost. Zato su nešto prije 18 sati mobitelom nazvali Centar 112 i zatražili pomoć Gorske službe spašavanja. Unatoč smetnjama i isprekidanom  signalu, dežurnom GSS-a objasnili su da im je potrebna vrlo brza pomoć, jer je hladnoća sve nepodnošljivija, a vjetar sve jači. GSS zadatak je bio što prije ih pronaći u planini i nevremenu i spustiti na sigurno. Kako  lociranje ugroženih na tako širokom prostoru, po mećavi i noću, ni malo nije jednostavno  i zna potrajati i danima, organizirana je brza akcija i angažirani su svi raspoloživi GSS resursi. Naime, radilo se o utrci sa vremenom, jer u takvim vremenskim uvjetima bez zaklona, teško se može preživjeti noć. Iz Splita su se uputili gorski spašavatelji sa termo kamerom i 3 psa, a zatražena je pomoć kolega iz HGSS Gospić i HGSS Zadar zbog  specijalnih kotornih saonica za kretanje po snijegu, sa kojima oni raspolažu. Zbog bržeg pristupa zametenoj planinijeu pozvana je i ralica (čistilica snijega) Županijskih cesta koje su trebale GSS-vim terencima omogućiti što  brži i što bliži pristup planini.Za čitavo vrijeme mobitelom je održavana  veza sa izgubljenom trojkom, kojima je savjetovano da se ne kreću i lutaju, nego zaklone i pričekaju pomoć koja dolazi.

Srećom akcija nije potrajala dugo u noć. Nakon što su ugledali svjetla spasitelja, troje izletnika im je krenula u susret. U 21,30 h  spasioci i izgubljeni su se susreli i zajedno uputili u podnožje Kamešnice čime je akcija spašavanja sretno završena. Izbubljeni su bili u dobrom stanju i bez ozljeda, no da nije bilo brze intervencije i da su morali provesti noć u snjegom okovanoj planini, ishod je mogao biti posve drugačiji. Automobil sa kojim su se izletnici uputili na Kamešnicu, ostao je visoko u planini zameten snijegom, pa će njegovo “spašavanje” (izvlačenje), pričekati neka bolja vremena kada snijeg okopni.

U akciji je sudjelovalo 20 pripadnika HGSS Split, 6 pripadnika HGSS Zadar i jedna prripadnica iz HGSS Šibenik, te djelatnici Županijskih cesta i Centra 112 preko kojih je došla dojava i komunikacija.

Zanimljivo je da je jedan od spašenih sudionika ovog opasnog izleta zaključio da su ga izvješća u medijima o jučerašnjoj proslavi Jedinstvenog europskog broja „112 „, uputila na to kome se treba obratiti za pomoć, te je izrazio veliko zadovoljstvo jer se na svojoj koži uvjerio da to nije puka priča, nego da to zaista funkcionira. iZbog snježnih i drugih neprilika koje vladaju ovih dana u Hrvatskoj, HGSS moli sve izletnike koje će vikend „povući“ u prirodu, da se nepotrebno ne izlažu opasnostima, te da skrbe o svojoj sigurnosti i računaju sa tim da zima nije samo radost, nego može pokazati i svoje drugo, ponekad okrutno i opasno lice.

Autor: V. Prizmić, izvor: www.hgss.hr

Note: There is a poll embedded within this post, please visit the site to participate in this post's poll.

Planinari koji možda dođu na Biokovo trebaju biti vrlo oprezni zbog mogućih snježnih lavina, koje inače nisu uobičajene na toj najvišoj primorskoj planini, upozorio je dežurni tehničar na odašiljaču HRT-a na Biokovu Josip Samac, a prenosi Hina.

Na najvišem biokovskom vrhu, Svetom Juri, ima oko metar i pol snijega. Nanosi su visoki oko 4,5 metara, a na ostalim planinskim predjelima snijeg je viši od 2 metra.

Biokovska cesta nije prohodna. Čišćenje te dvadesetak kilometara duge planinske prometnice od prijevoja Staza do vrha Biokova počet će u ponedjeljak.

Iz Gradskog centra Osejava u Makarskoj upozoravaju izletnike da automobilom ne kreću dalje od prijevoja Staza, kako ne bi ostali u snijegu i na zaleđenoj cesti, na kojoj, bez obzira na zimsku opremu, nema mogućnosti kretanja i mimoilaženja automobila.

Izvor: www.hrt.hr

Nažalost, usprkos želji i  trudu organizatora, led je prekrio tek manji dio vertikale, vrijeme je bilo jače i nije dozvolilo stvaranje ledenog zida. No, to nije obeshrabrilo natjecatelje koji su okušali svoje vještine i barem malo osjetili led ispod cepina i dereza.

U nastavku kratki slikovni zapis koji je napravila Ivona.

[Prikaži u nizu]

 Sljedeća postaja Ledenog kupa je Rijeka, a natjecanje se održava 22. veljače 2010. godine.

U sklopu otvorenja održano je i revijalno natjecanje, penjački maraton, koji se sastojao 51 težinskog smjera te dva sata vremena za penjanje. Sudjelovalo je 86 penjača svih uzrasta, a najveći broj bodova skupio je Emil Mucko iz Varaždina.

Dvorana je od danas 08. veljače, otvorena za sve poklonike penjanja, a adresa je Škorpikova 11.