Nismo mogli vjerovati svojim očima kada se u 9:17 cijeli serak visok više stotina metara sa tisućama tona leda odlomio i u obliku lavine kakvu do sada nismo nikada vidjeli počeo rušiti prema mjestu gdje se kretala naša skupina djevojaka. Lavina je prekrila cijeli Ledeni slap i došla i do naših šatora u baznom logoru udaljenih 3 km.

Nekoliko trenutaka živjeli smo u strahu dok se sa radio stanice nije začuo Janin glas: Darko, sve je u redu, samo nas je zasuo snijeg! Time međutim avantura za naše djevojke nije bila gotova jer je 30-ak m ispod njih lavina potpuno uništila put (slomila ljestve i potrgala fiksna užeta i prekrila pukotine). Sljedećih sat vremena za njih je protekao u traženju novog puta do Baze.

Svi smo živi, zdravi i veseli, a širi izvještaj slijedi kada nam stigne 3-i agregat.

Ovaj je hram star oko 2000 godina najveća stupa u Aziji, a navodno se u njemu nalazi u Budino rebro. Kao i sve ostale stupe tako i ova objedinjuje 5 elementata, vodu, zemlju, vatru, zrak i nebo. Oko svih stupa uvijek se hoda ulijevo, a duž cijelog kruga nalaze se mlinovi koje vjernici okreću izričući mantre.

Ovo je ujedno bio i naš posljednji dan u Kathmanduu i civilizaciji jer je za sutra planiran let za Luklu, najviši aerodrom na svijetu (na cca 3000 m nadmorske visine) iz koje već sutra, ako sve bude po planu, krećemo na treking dug 7 dana.

To ujedno znači i manju mogućnost javljanja sa puta, no trudit ćemo se informirati vas o svemu štose bitno bude dešavalo…

Pozdrav iz prašine Kathmandua…

Priču pročitajte ovdje.

O samom oproštaju u Zagrebu mislim da ne treba puno pričati, osim toga vi ste vjerojatno vidjeli i pročitali više nego mi. Jedino što ne možemo ne spomenuti je dimnjačar Đuro koji nas je stvarno oduševio poželivši nam sreću uz gumb darovan svakoj od nas.

Let preko Munchena do Delhija i nije bio tako naporan i dug, no zato je čekanje u Delhiju bilo kao iz kakvog filma. Naporna procedura, nekoliko oštrih provjera prtljage, opasni carinici sa mitraljezima, višesatno čekanje na prtljagu i nove karte…Gotovo da čovjeku lakne kada se napokon nađe u avionu i krene dalje.

Doček u Kathmandu za stare Himalajke bio je gotovo repriza uz toplu dobrodošlicu vlasnika agencije Everest treking ltd. Tashija i cvjetne lance oko vrata dok smo mi nove široko otvorenih očiju gledale neki sasvim novi svijet. Silni ljudi ispred aerodroma koje smo pripisali nama u čast zapravo su vjerojatno došli pozdraviti svrgnutog nepalskog kralja za kojega smo kasnije saznali da se vozio s nama u avionu.

Vožnja kroz grad do hotela bio je svojevrsni kulturološki šok. Vidljivo siromašan grad u neredu i kaosu (a sada je navodno znatno sređeniji nego prije 2 godine), većina ulica neasvaltiranih, gomila ljudi, uglavnom muškaraca koji samo stoje, gledaju i ne rade ništa, smeće po svuda, žice za struju razapete kao u onim fotkama iz „ne mogu vjerovati“ mailova, štand do štanda na kojima nema šta se ne prodaje. A vožnja po ulici? Zaboravite na sva pravila koja ste naučili u auto-školi. Ovdje vrijede samo truba i zakon jačeg.

Odsjeli smo u možemo reći sad već našem stalnom hotelu „Thorong peak guest house“ u malo mirnijoj i čišćoj ulici u centru, a ostatak večeri proveli u jednoj od najpopularnijih pizzeria, Fire & Ice. Ako se ikad zateknete u Kathmandu, toplo preporučamo.

Danas je na rasporedu bio cjelodnevni boravak u agenciji Everest treking Ltd. gdje smo upoznali naše Šerpe (penjače i kuhare) i pokušali popamtiti njihova imena što i nije takav problem s obzirom da ih se većina zove po danu u tjednu kada su rođeni. Tako nam npr. kuha subota, a stvari nosi četvrtak. Osim toga pregledali smo sve bačve ranije poslane cargom, prepakirali iste za slanje avionom za Luklu (a kasnije saznali da nas sutra čeka prepakiravanje tih istih u neke druge) te pregledali opremu ostalu u Nepalu od ogulinske ekspedicije na Annapurnu (sljedeći puta dečki barem operite lonce iza sebe ).

Sutra ujutro u posjetu nam dolazi Elizabeth Hawley, glavna statističarka i kroničarka svih uspona na Himalaju, a zatim idemo zapaliti svijeće za sreću u Swayambhunath, poznatoj budističkoj stupi na brdu iznad doline Kathmandua, staroj oko 2000 godina, što je običaj svake ekspedicije.

Ostatak večeri provele smo što na internetu što hvatajući po nebu signale ne bi li se satelitskim telefonom javile kući pošto je Nepal jedna od rijetkih zemalja koja gotovo ni sa kime nema roaming.

Pozdrav iz mraka Kathmandua (što zbog noći, što zbog redukcije) koji je udaljen 4h 45min ispred vas…

Himalajke

P.S. Oni koji svakodnevno žele čitati kratke MMS vijesti, još jednom podsjećamo da si uključe besplatnu Vip infoblic MMS kategoriju Everest slanjem ključne riječi EVEREST na broj 710 (nažalost samo Vip korisnici)i svakodnevno čitaju friške vijesti koje vam od tamo šaljemo.

Hrvatska ženska ekspedicija “Mt. Everest 2009!”

Galeriju pogledajte ovdje.

Uspon po Jugoistočnom grebenu počinje u Baznom logoru, koji se nalazi 5.350 m visoko, na južnoj strani Mount Everesta u Nepalu. Do tog mjesta može se doći nakon jednodnevne vožnje autobusom iz Kathmandua do mjesta Jiri i dalje pješice 13 dana ili 35-minutnim letom iz Kathmandua do Lukle, gdje je STOL (short take-off and landing) aerodrom te nastavkom pješice 6-7 dana.

Oprema se najčešće prevozi helikopterom iz Kathmandua do Syangbochea (sat hoda iz Namche Baazara) i dalje yakovima, zopkijima i nosačima pet dana do Baznog logora. U Baznom logoru i njegovoj okolici obavlja se aklimatizacija koja za najviši vrh na svijetu traje prosječno četiri tjedna. Uobičajeno je da u ta četiri tjedna aklmatizacije, osim u okolici, svaki penjač jednom ide preko Lednog slapa na Logor 1 (6.065 m), jednom na Logor 2 (6.500 m) koji ima i karakteristike ABC (Advance Base Camp), te jednom u Logor 3 (7.470 m) s noćenjima na tim logorima. U četvrtom odlasku na planinu, preskače se Logor 1, spava se u Logoru 2 i 3, dolazi u Logor 4 (7.920 m), a nakon noćenja i u slučaju dobrog vremena kreće u pola noći prema vrhu. Na njega se mora doći najkasnije do 13 sati, ili se u to vrijeme mora krenuti natrag kako bi se do logora na južnom sedlu stiglo prije mraka. Sljedeći dan silazi se do Logora 2, noći i sljedeći dan spušta u Bazni logor.

Statistički najpovoljnije razdoblje dobrih vremenskih uvjeta za uspon na vrh je između 8. i 22. svibnja.

Hrvati na Mt. Everestu

Jedini Hrvat koji je bio na vrhu Everesta i to dva puta je Stipe Božić iz Splita, na jugoslavenskoj ekspediciji 1979. po Zapadnom grebenu i makedonskoj ekspediciji 1989. po Jugoistočnom grebenu. Prvu izvidničku ekspediciju iz Tibeta 1988. vodio je Darko Berljak iz Zagreba, kao i još dvije ekspedicije na Mt. Everest 1989. i 1997. Zagrebačka ekspedicija 1989. prva je ponovila Australski smjer po Velikom kuloaru i došla 300 m iznad spoja s Messnerovim smjerom sa Sjevernog sedla, no nažalost prekinula je uspon na 8.000 m zbog lošeg vremena. Osam godina kasnije na hrvatskoj ekspediciji na Everest iz Tibeta po Sjevernom sedlu na vrh su došla dva Slovenca – Franc Pepevnik i Pavle Kozjek (bez uporabe umjetnog kisika), dok je Danko Petrin iz Zagreba na putu prema vrhu odustao na 8.350 m kako bi pri silasku pomogao jednom njemačkom penjaču koji je oslijepio.

Hrvatska ženska alpinistička ekspedicija Mt. Everest 2009

Vođa ekspedicije:

Liječnica ekspedicije:

Članice ekspedicije:

Posljednjih smo tjedana živjeli prilično dinamično jureći uokolo i skupljajući sponzore potrebne za ekspediciju, situacija sa brojem članica je svaki dan bila drugačija, no danas, 1 dan prije polaska možemo radosno ustvrditi da je sve te silne turbulencije i neku prirodnu selekciju preživjelo nas 12. Poimence, to su Darko Berljak (vođa ekspedicije), Lana Đonlagić (ekspedicijska liječnica), te članice Darija Bostjančić, Iris Bostjančić, Tea Đurek, Sunčica Hrašćanec, Ena Vrbek, Sanja Đurin, Josipa Levar, Vedrana Simičević, Milena Šijan i Jana Mijailović.

Ekipa je dakle finalizirana, dio opreme poslan cargom već je na odredištu, dok se mi trenutno borimo sa pakiranjem (premalih) 20-ak kg koliko imamo na raspolaganju, jurimo uokolo obavljajući sve i svašta, odrađujemo posljednje terapije, masaže (hvala Ivi iz Impulsa !!!), kupujemo dolare, obilazimo familiju i prijatelje.

Zbog te silne ludnice oko svega nismo nažalost uspjele napraviti ni službenu oproštaljku za sve naše drage ljude, prijatelje i sponzore, stoga vas sve skupa pozivamo na ispraćaj na zagrebački aerodrom u utorak, 24.03. oko 15 sati.

A dok nas nema, sve ekspedicijske vijesti pratite putem naše službene stranice na ili na everest.vip.hr.

Sve informacije bit će također objavljene i na vrhovima.

Također, sve Vip korisnike pozivamo da se pretplate na besplatnu Vip infoblic MMS kategoriju Everest (pošaljite ključnu riječ EVEREST na broj 710) koja će vam redovito slati novosti i druge zanimljivosti sa ekspedicije.

Sretno nam !!
Mislite na nas !!

Zagreb, Gorsko zrcalo

Priču pročitajte ovdje.

Idealne zimske uvjete iskoristile smo za još jednu od naših grupnih kondicijskih priprema, u sklopu koje je u 3 dana odrađeno više višesatnih hodačkih tura, između ostalog i usponi na Veliki Kozjak i Crikvenu, te na još neka mjesta na tom dijelu Velebita. Vježbali smo prtiti, penjanje u kombiniranom terenu, a najviše kako izdržati na jakom vjetru da te ne odnese.

Dom Alan za ovih par dana pretvoren je u naš „bazni logor“. Domar, gospon Ivo, iz ničega je iskemijao odličnu juhu, pekle su se i palačinke, i kokice.. Bilo je tu i prave magije.. Ali i onih kartaških trikova, koji uvijek i svakome uspiju, a da nitko ne zna kako i zašto.

Novu godinu većina je cura provela negdje u brdima. Vama želimo sve najljepše u Novoj, puno sreće, smijeha i ostvarenih želja !!

A ako niste, još uvijek stignete zamisliti pokoju želju. Naša je avionska karta za Kathmandu..

Više slika pogledajte u galeriji.